Nikolina Butorac: Smirenje drhtaja

Ako pogledamo  ljestvice prema kojima se mjeri jačina potresa, one reflektiraju neposredne, fizičke promjene: trešnju prozora, opadanje malih stvari s polica, ljuljanje vrata, pukotine u zidovima, rušenje zgrada, promjene tokova rijeka, otvaranje rupa na cestama. No što je s onim posljedicama koje su naoko nevidljive?

 Što se događa sa strahom od ponovnog udara, s emocionalnim traumama koje su posljedica bespomoćnosti i neizvjesnosti budućeg života: trzanje na najmanji pomak neke stvari u stanu, buđenja usred noći s uvjerenjem da je ponovno potres, osjećaj podrhtavanje radnog stola kada sjedim za računalom… (N.B.)

Istražujući osobne nelagode i strahove inicirane iskustvom potresa, Nikolina Butorac sprovela je seriju radionica u zagrebačkim knjižnicama. Sudionici radionica pozvani su da na predmete iz svojih stanova koji su pali i oštetili se, ili su mogli pasti uslijed potresa, ugraviraju ili ispišu svoje osjećanje čime je svakodnevni predmet postao, ne samo izravni sprovodnik emocije, mjesto izraza bunta ili frustracije već i punkt u komunikaciji, presjecište različitih naracija. Ovi predmeti, sakupljeni kroz višemjesečnu umjetničku akciju, postali su neka vrsta antisuvenira koji bilježe zajedničko iskustvo, postaju poznato mjesto i točka prepoznavanja zajednice građana pogođenih potresom.
Osobni strahovi marginalizirani su u odnosu na materijalne štete, no nesigurnost koju generiraju otvara vrata vidljivijim društvenim posljedicama: egzistencijalnim ugrozama, gubitkom domova i na kraju tog lanca, cvjetanju mešetarskih praksi na tržištu nekretnina i graditeljstva. Zato su oni jednakovrijedni potonjima, i zato se ne radi tek o pukoj kolekciji strahova već o skretanju pozornosti na emocionalne potrese koji su ozbiljni i dalekosežni. (iz predgovora I. Bekić)
 
U radionicama su sudjelovali članovi knjižnica: Augusta Cesarca (Ravnice), Novi Zagreb, Dubrava, Marije Jurić Zagorke, Silvija Strahimira Kranjčevića, Staglišće.
 
Otvorenje će se održati ispred Galerije / Knjižnice S. S. Kranjčevića, u skladu s epidemiološkim mjerama.
 
Nikolina Butorac (1986.) diplomirala je na Odsjeku za animirani film i nove medije, smjer novi mediji, 2012. godine.  Od 2007. sudjeluje na brojnim skupnim izložbama i festivalima, performativnim projektima i umjetničkim radionicama. Sudjelovala je u rezidencijalnim programima, među kojima su Community Art, Finska; Ars Kozara,BiH; Cultivamos Cultura, Portugal, kao i na međunarodnim izložbama u Myymälä2 Gallery, Helsinki,  Relational Art Week s video radom Vjerojatnost napora/The Probability of Effort i u FeltSpace Gallery, Adelaide, Australija 2021. godine.
 
 
Projekt su podržali Ministarstvo kulture i medija RH i Grad Zagreb.