Noć knjige 2021. : Biblioterapija - terapeutski učinak čitanja

Povijest suvremenog pojma biblioterapije počinje radom Samuela McChorda Crothersa koji je 1916. g. stvorio pojam biblioterapije kao „ program aktivnosti utemeljen na interaktivnom procesu između medija i ljudi koji ga doživljavaju. Printani ili imaginativni materijali ili informacija, doživljava se i o tome se raspravlja pod stručnim vodstvom.“
Kao što se može vidjeti već je na samom izvoru moderne teorije i prakse biblioterapije bio definiran interaktivni odnos između čitatelja/sudionika, odabranog teksta/predloška i biblioterapeuta koji vodi i posreduje u tom procesu. Kasnije, tijekom 60-ih godina prošloga stoljeća definicije biblioterapije redovito su uključivale grupni rad te se otada biblioterapija usko razvijala paralelno s raznim oblicima kognitivno bihevioralne psihologije. Tako su autori Riordan i Wilson biblioterapiju definirali kao „vođeno čitanje napisanih materijala s ciljem da dosegnemo razumijevanje i rješavanje problema bitnih za osobne terapeutske potrebe pojedinca.“ Značajna autorica na ovom području, Caroline Shrodes za biblioterapiju će reći da je to „proces dinamične interakcije između osobnosti čitatelja i literature kao psihološkog područja koje može biti korišteno za osobni razvoj i rast.“
Kako bilo, suvremeni pogled na ovo područje ugrubo dijeli biblioterapiju na dva usmjerenja koja onda imaju brojne podvrste. Klinička biblioterapija vrsta je medicinske psihoterapije koja se uglavnom odvija u zdravstvenim institucijama od strane licenciranih psihoterapeuta, a koriste ju osobe s blažim ili težim psihičkim dijagnozama. Ovdje je pomoć knjižničara svedena na suradnju s psihoterapeutom prilikom odabira tekstova iz književnosti kao radnih materijala. Cilj je ovog biblioterapeutskog procesa ublažavanje ili liječenje psihičkih poremećaja korištenjem literarnih tekstova kao medijatora pri identifikaciji vlastitih tegoba, katarzi te uvida u vlastitu situaciju.
Literarna ili knjižnična biblioterapija, a neki ju zovu i vođeno ili usmjereno čitanje, odvija se u knjižnicama, kulturnim domovima, školama i drugim javnim ustanovama. Voditelj radionice je knjižničar ili neki drugi literarni stručnjak biblioterapeut, on radi s načelno psihički zdravim grupama sudionika koji se, međutim, suočavaju s nekim psihičkim ili socijalnim problemom. Biblioterapeut pažljivo odabire tekst ili više njih koji se onda prilikom grupne radionice čitaju, diskutiraju, raščlanjuju, nadopunjavaju ili na neki drugi način dovode u vezu s postavljenim problemom. Sudionici se identificiraju s pročitanim materijalom što im onda omogućuje da svoj problem vide u drukčijem svjetlu i da ga prodiskutiraju s drugim članovima grupe te osvijeste mogućnosti razrješenja. I ovdje su u psihološkom smislu na djelu procesi identifikacije, emocionalne reakcije ili katarze te eventualno uvid kao kognitivni završni dio biblioterapeutskog procesa. S obzirom na to da je riječ o psihički uravnoteženim osobama bez dijagnoza, udio zdravog oslobađanja emocija i uvida nakon toga mogu biti veoma intenzivni i učinkoviti te iskoristivi i djelotvorni izravno u životu svakog sudionika.
S obzirom na to da je ovaj drugi tip biblioterapije slobodnije forme i sadržaja te se može koristiti u većem broju različitih institucija značajan učinak ima i kao netipičan ali dinamičan oblik poticanja čitanja u društvu te promociji koncepta „primijenjene“ književnosti koja ima i druge funkcije, osim samo estetske, kako smo u klasičnom pristupu književnost doživljavali.
Treba također istaknuti da je biblioterapija teorijski dio pokreta art terapije ili terapije umjetnošću u cjelini. Danas gotovo da i nema grane umjetnosti koja se ne bi mogla koristiti u terapijske svrhe. Posebno su značajni dramska psihoterapija, terapijske radionice likovnih umjetnosti kao i terapija glazbom ili plesom. Velik je i raspon institucija koje art terapiju koriste, od zatvora do staračkih domova ili domova za nezbrinutu djecu, knjižnica, škola, vrtića, itd.
Art terapija, a u tom kontekstu i biblioterapija, pokazale su se veoma učinkovite u društvenom i psihološkom managementu problema s kojima se nose različite grupe građana te bi se moglo zaključiti da su to aktivnosti koje bi trebalo poticati, promovirati i naravno što više koristiti.

LITERATURA

1. Bašić, Ivana. Biblioterapija i poetska terapija : Priručnik za početnike. Zagreb : Balans centar, 2011.
2. Bašić, Ivana. Interaktivna biblioterapija i pop kultura -  mogućnosti primjene popularnih tekstova u terapeutske svrhe u radu s adolescentima i odraslima. // Biblioterapija u pop kulturi. / Frida Bišćan et al. Karlovac ; Novo Mesto : Gradska knjižnica Ivan Goran Kovačić, 2014. Str. 18-25.
3. Bušljeta, Rona; Piskač, Davor. Literarna biblioterapija u nastavi književnosti : Priručnik za nastavnike. Zagreb : Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, 2018.
4. Piskač, Davor. O književnosti i životu : primjena načela literarne biblioterapije u čitateljskoj praksi. Zagreb : Hrvatski studiji Sveučilišta, 2018.
5. Reščić-Rihar, Tatjana; Urbanija, Jože. Biblioterapija. Ljubljana: Univerza v Ljubljani, Filozofska fakulteta, Oddelek za bibliotekarstvo.
6. Sabljak, Ljiljana. Biblioterapija u posebnim knjižničnim programima poticanja čitanja. // Biblioterapija u pop kulturi. / Frida Biščan et al. Karlovac ; Novo Mesto : Gradska knjižnica Ivan Goran Kovačić, 2014. Str. 47 – 54.
7. Vinko, Ivana. Biblioterapija u knjižnici. // Diplomski rad. Zagreb : Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2017.

SINIŠA  NIKOLIĆ