O norveškom jeziku

Predavanje će održati članica Hrvatsko-norveškog društva prof. Izabela Vujičić Capar s osvrtom na povijest norveškog jezika i moderni jezik, a prisutni će pokušati usvojiti osnovne fraze i upoznati se s izgovorom pojedinih glasova (samoglasnika i suglasnika).
 
Suradnja knjižnice i Hrvatskog-norveškog društva.

    Norveški jezik spada u porodicu indoeuropskih jezika. Praindoeuropski jezik se s vremenom razvio u različite grupe jezika migracijom stanovništva koje je prvobitno govorilo ovaj jezik. Germani su početkom nove ere govorili protogermanski jezik koji se s vremenom podijelio u tri grupe; zapadno-, istočno- i sjevernogermanski (odnosno staronordijski). Sjevernogermanska grupa se kasnije grana u norveški, danski, švedski, islandski i ferojski jezik.
      Ovi sjevernogermanski jezici se obično klasificiraju u dvije skupine: zapadnonordijsku (ili zapadnoskandinavsku) grupu i istočnonordijsku (ili istočnoskandinavsku) grupu. Klasifikacija se temelji na fonološkim promjenama iz staronordijskog jezika koji je svima u osnovi. Na primjer, riječ most, se u istočnonordijskim jezicima zove bro, dok se ista riječ zove bru u zapadnonordijskim jezicima. Islandski, ferojski i norveški jezik pripadaju zapadno nordijskoj grupi, dok švedski i danski pripadaju istočnonordijskoj grupi. Ova klasifikacija nije relevantna za norveški jezik kao cjelinu zbog toga što granica između ove dvije fonetske skupine dijeli norveški jezik na dva dijela. Narječja norveškog koja se govore na jugoistoku Norveške pripadaju istočnonordijskoj grupi, dok ostatak norveških narječjâ pripada zapadnonordijskoj grupi.
Danas se ovakva podjela često osporava jer današnji norveški ima daleko više sličnosti sa suvremenim danskim, pa i švedskim, negoli s islandskim i/ili ferojskim.