O Ropotarnici sve najbolje: lijepi trenuci naših života
Inspirirani knjigom Pavla Pavličića „Ropotarnica“ predstavljamo vam u izlozima Knjižnice ropotarnicu djelatnika Knjižnice Kustošija.Sjećate li se kad vam je baka počela priču o onoj svojoj crvenoj marami na točke s riječima „bila su to nekad lijepa vremena, puno smo radili, nismo puno toga imali, ali smijeha nikad nije falilo i dobre kapljice . . . A ovu maramu i jabuku sam dobila od vašeg djeda kad me zaprosio davne 1900. i neke . . .“ Bile su to priče iz bakine škrinje, drage i nasmijane, pune topline, a ponekad i sjete i tuge. Ljudi su se tada voljeli ili možda i mrzili, ali „uistinu ništa ljudsko čovjeku nije bilo tada strano“, nastavljala bi baka svaku svoju priču.
Minula su vremena, bakin rubac otišao je u ropotarnicu zajedno s njezinim ribežima, pjenjačama, žlicama, mašinom za mljevenje oraha, „vekericom“, kalupom za kuglof te cekerom i vagom. Još uvijek je bakino pletivo u istoj košari, a „teka“ s receptima još miriši na najdraže nam bakine kolače.
Sve izložene predmete u našim izlozima prikupili smo mi, djelatnici Knjižnice Kustošija. Ropotarnica je priča o nama, našim bakama i djedovima, našem odrastanju i djetinjstvu te o našim obiteljima kroz vrijeme. Ovom izložbom smo bar na trenutak uspjeli u našim izlozima vratiti to bezbrižno lijepo vrijeme, doba naših djetinjstava i naših baka. Svaki izložak ima vlastitu povijest i priču kako je stigao u naš izlog. Neki od izložaka su i nakon gotovo stoljeća trajanja još uvijek u upotrebi.
Kroz Ropotarnicu generacije koje odrastaju potičemo da njeguju osjećaj za baštinu te međugeneracijsku solidarnost. Tako nam primjerice dječji izlozi pričaju priču o igračkama kojima su se igrali vaši knjižničari, a koje su sačuvali u svojim ropotarnicama. Stoga dok razgledate izloge dječjeg odjela, zastanite i osluhnite jer i medo i mačak, a posebno pas imaju svoju priču, a znate li da mačku nedostaju kotači . . .?!
I za kraj, znate li što je to ropotarnica? Pavao Pavličić objašnjava da „ropotarnica je nekad bila vrlo česta pojava: u kući bi se odredila osobita prostorija u koju će se odlagati islužene stvari. Dakako, da bi takva prostorija mogla postojati, moralo je u kući i inače biti dosta mjesta, pa su ropotarnice bile karakteristične za imućnija kućanstva, dok su obitelji skromnijega stanja spremale stvari na tavan. Sirotinja, dakako, nije ni imala ničega nepotrebnog što bi trebala skloniti.“
Svratite u našu Ropotarnicu i razgledajte izložbu te na trenutak zastanite u trenucima minulog vremenu.
Izvor:
Pavličić, Pavao. Ropotarnica. Zagreb : Matica hrvatska, 2019.