O štetnosti duhana

Anton Pavlovič Čehov rodio se 17. siječnja 1860. u Taganrogu, lučkom gradu na obalama Azovskog mora u obitelji sitnog trgovca. Opće prilike osamdesetih godina 19. stoljeća u Rusiji postepeno čine da nestaje onog Antoše Čehontea s njegovim bezbrižnim smijehom i da se javlja Anton Čehov, koji je u svoje daljnjem književnom radu nastavio uglavnom u dva pravca: kao novelist i kao dramski autor. Naročito plodan bio je period Čehovljeva stvaranja u Melihovu (1892.-1897.), kojih šezdeset kilometara južno od Moskve, gdje si je kupio malo imanje.

Čehovljevu slavu pronijele su već širom Rusije, a i izvan njenih granica, njegove novele, koje - po riječima jednog kritičara - predstavljaju "jedan od najvećih doprinosa ruskoj i svjetskoj književnosti" i zbog kojih ga je L. N. Tolstoj proglasio boljim i od Maupassanta. Ruska akademija bira ga 1900. za počasnog člana, ali kad 1902. Maksim Gorki biva isključen iz Akademije, Čehov se zajedno s V. G. Koroljenkom demonstrativno odriče ove titule u znak protesta. Na Jalti piše Čehov 1913. svoje posljednje djelo - komediju Višnjik.

U Čehovljevim novelama defilira pred nama čitav niz tipova iz ruskog društva krajem 19. stoljeća. One su pisane duboko realistički, sa snažnim psihološkim uživljavanjem u život svojih junaka, s minimumom izražajnih sredstava, jasnim i sažetim jezikom, koji je rezultat dugotrajnog i napornog piščeva rada u tom pravcu. Sam Čehov rekao je jednom: "Vještina pisanja sastoji se upravo u vještini brisanja onoga, što je rđavo napisano."

 O štetnosti duhana (Scena - monolog u jednom činu)

Glavno lice monodrame Ivan Ivanovič Njuhin predstavlja se kao muž svoje žene koja je vlasnica glazbene škole i privatnog pansiona. Po njezinu nalogu on mora držati predavanje o štetnosti duhana, iako, priznaje da nema  naročitu naobrazbu. I pomalo se ispričava.

Iz njegova izlaganja vidi se da je nesretan čovjek, jer ga žena neprestano ljuti i grdi zbog sitnica te je nekorektna prema njemu. Poradi toga često razmišlja da sve ostavi, i ženu i kćerke, da pobjegne, iako nezna kamo. Držeći predavanje o duhanu, on zapravo samo spominje temu, a iznosi svoje duboko zamršteno psihičko stanje u kojem se osjeća bijedno  i glupo.   

Glumac Antun Tudić rođen je u 1946. u Lasovcu kraj Bjelovara. Prvih šest razreda osnovne škole pohađao je  Lasovcu, a 7. i 8. razred u Bedeniku, mjestu pokraj rodnog Lasovca. Gimnaziju završava u Bjelovaru. Akademiju za kazališnu i filmsku umjetnost u Zagrebu. Diplomirao je 1971. godine.    

Stalni je član ansambla satiričkog kazališta Kerempuh.Odigrao je niz uloga u kazalištima, kazališnim družinama, na televiziji, radiju, filmu. Ostvario je četiri uspješne monodrame. Umjetnički je voditelj stalne kazališne družine Dijalog.