Održimo svijet koji dijelimo!

O projektu

U 2019. godini svjedočili smo prosvjedima srednjoškolaca za očuvanje klime, u medijima se sve više piše o ekološkim katastrofama, a zapadne zemlje okreću se obnovljivim izvorima energije. O tome da su velike klimatske promjene već stigle u Hrvatsku, svjedočimo, između ostalog, kroz niz vremenskih nepogoda, poput suša, toplinskih udara, šumskih požara i poplava. Zanimljiv je podatak Državnog hidrometeorološkog zavoda da je srednja godišnja temperatura zraka u 2019. za postaju Zagreb-Grič iznosila 14.2 °C, čime je 2019. postala najtoplija godina ove postaje od 1862. U seriji tekstova za mlade posvećenih klimatskim promjenama, tematizira se povezanost ekološke krize, tehnologije, ekonomije, društvenih odnosa, s idejom da se kroz tekstove stručnjaka koji se bave ovim temama, otvori vizura koja navedene probleme sagledava izvan dominantnog okvira. Navedeno odlično sažima pojašnjenje pojma „odrast“, koji u predgovoru knjige Odrast: pojmovnik za novu eru, donose Mladen Domazet i Danijela Dolenec: „Pokret i teorija odrasta pokušaj su reinterpretacije naše stvarnosti kao fundamentalno neodržive te istovremeno izgradnja imaginarija i vokabulara za radikalni zaokret prema održivosti. Održivosti u fizičkom i društvenom smislu; ne samo one koja daje dovoljno energije i hrane za sve ljude na planetu, nego i one koja opisuje život vrijedan življenja za sve.“
Knjigu možete posuditi u našim knjižnicama:https://katalog.kgz.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&currentPage=1&searchById=1&sort=0&age=0&spid0=1&spv0=Odrast&mdid0=0&vzid0=0&selectedId=454014677.
 
U prvom tekstu Zašto klimatske promjene i zašto sada? sociolog Vladimir Ivanović donosi pregled ekoloških problema, ključnih dokumenata čija je svrha ponuditi strategije za rješavanje gorućih ekoloških problema, ali i pregled aktualnih događanja, između ostalog, važan prosvjed srednjoškolaca za klimatsku pravdu.

Zašto klimatske promjene i zašto sada?

Kratka povijest ekoloških problema

Ekološki problemi sveobuhvatni su i posljedice nesaniranja istih sve su veće. Iako je većina ekoloških problema poznata svima, činjenica je ta da oni još uvijek nisu otklonjeni i problemi postaju sve veći. S ekološkim problemima znanstvena zajednica i politika počinju se baviti tek 1970-ih godina, kada takozvani „Rimski klub“ izdaje izvještaj Granice rasta u kojem iznose činjenicu da „tadašnje razine industrijskog razvoja i potrošnje resursa nisu dugoročno održive“ (Giddens, 2006:610-611). Godine 1987. dolazi do prekretnice u promatranju ekonomskog razvoja i očuvanja okoliša kada se po prvi puta javlja pojam održivog razvoja iz UN-ovog izvještaja Naša zajednička budućnost. Održivi razvoj se može definirati tako da bi „rast, barem idealno, morao ostvarivati tako da se fizički resursi recikliraju, a ne iscrpljuju, te da se onečišćenje održava na minimumu“ (Giddens, 2007:611). Jedna od glavnih ideja održivog razvoja leži u tome da nastojimo osigurati budućim generacijama da imaju pristup istoj razini kvalitete života kao što mi imamo sada. Iako zvuči kao idealno rješenje – smanjiti potrošnju prirodnih resursa, a održati ekonomski rast –  u praksi do toga nikada nije došlo. Naime, dominantni način poslovanja  sve podređuje ekonomskom rastu, pritom ne vodeći brigu o okolišu i prirodnim resursima. Zbog toga ni održivi razvoj, barem ne onako kako je zamišljen u posljednjih 30 godina 20. stoljeća, nije zaživio u praksi.
Tu počinje priča o ekološkim problemima i klimatskim promjenama koja se nastavlja sve do danas jer konkretnih promjena u načinu poslovanja fokusiranom isključivo na povećanje profita, nažalost, još uvijek nema.

Klimatske promjene i Pariški sporazum

Dugogodišnje nedjelovanje oko rješavanja ekoloških problema sve više dolazi na naplatu, od rekordnog broja elementarnih nepogoda i sve veće razine globalnog zatopljenja do rastućih nejednakosti između bogatih i siromašnih zemalja u svijetu. Taj nedostatak akcije nas opet dovodi do situacije gdje postavljamo pitanje hoće li netko reagirati i napraviti promjenu kako bi se spriječile ili barem ublažile posljedice klimatske krize? Najnoviji u nizu pokušaja rješavanja ovog gorućeg problema je Pariški sporazum o klimatskim promjenama iz 2015. godine, čiji su glavni ciljevi bili ograničiti rast globalnog zatopljenja na manje od 2 °C te značajno smanjiti emisije CO2. Iako u teoriji Pariški sporazum nastoji riješiti problem klimatskih promjena, do velikog izazova dolazi izlaskom Sjedinjenih Američkih Država iz sporazuma u 2017. godini. SAD, čiji je udio u svjetskim emisijama CO2 niži jedino od Kine,[1] svojim izlaskom jasno ukazuje na problem nejednakosti između bogatih i siromašnih. Preko 180 zemalja, čije su globalne emisije CO2 značajno niže od SAD-ovih, pristale su smanjiti emisiju stakleničkih plinova kako bi se pokušali boriti protiv klimatske krize koja zahvaća cijeli svijet. S druge strane stoji SAD, kao jedna od najbogatijih te ekonomski i tehnološki najrazvijenijih zemalja svijeta, koja stvara više štete i stakleničkih plinova od ostalih 180 zemalja koje su potpisale Pariški sporazum. Usprkos tome, svjedočili smo odlasku SAD-a i odbijanju pridržavanja smjernica koje nalaže Pariški sporazum. S jedne strane, siromašnije zemlje pristale su usporiti svoj industrijski i ekonomski razvoj kako bi poboljšale ekološko stanje cijeloga svijeta i spriječile razarajuće posljedice klimatskih promjena dok, s druge strane, SAD svojim odlaskom iz sporazuma jasno govori kako ga, u suštini, nije briga za ostatak svijeta. Upravo u tome se vidi često zanemaren problem nejednakosti između bogatih i siromašnih zemalja svijeta. Taj jaz izvrsno prikazuje OXFAM[2] koji ukazuje da se u „2018. godini, bogatstvo 2200 milijardera povisilo za 900 milijardi američkih dolara – odnosno za 2.5 milijarde dnevno. Dogodilo se povećanje u bogatstvu najbogatijih od 12 % naspram pada bogatstva najsiromašnije polovice svijeta od 11 % u toj istoj godini“ (Guardian, OXFAM, 2019[3]). Više o globalnim ekonomskim nejednakostima možete pročitati u knjizi Jeana Zieglera Kako sam unuci objasnio kapitalizam. Možete je posuditi u jednoj od Knjižnica grada Zagreba https://katalog.kgz.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&currentPage=1&searchById=1&sort=0&age=0&spid0=1&spv0=Kako+sam+unuci+objasnio+kapitalizam&mdid0=0&vzid0=0&selectedId=433005290.

Prosvjedi za klimu School Strike 4 Climate

Unatoč spomenutom Pariškom sporazumu, konkretnih akcija za smanjenje emisija stakleničkih plinova nije bilo dovoljno te to dovodi do rastućeg nezadovoljstva koje je rezultiralo globalnim pokretom za klimu predvođenog Gretom Thunberg. Srednjoškolci u više od 120 zemalja su se okupili oko zajedničkog cilja, a to je konačno poduzimanje konkretnih radnji predviđenih Pariškim sporazumom kako bi se smanjile emisije CO2 prelaskom na industriju koju pokreću obnovljivi izvori energije. Dodatni cilj prosvjeda za klimu je bio podići svijest ne samo vladajućih političara već i šire javnosti, odnosno svih nas, o problemu klimatskih promjena. Srednjoškolci School Strike 4 Climate pokreta krenuli su prosvjedovati kako bi se izborili za svoju budućnost i kako bi se pobrinuli da će u godinama koje dolaze imati dovoljno resursa i mogućnosti za kvalitetan život u kojem se neće morati bojati za preživljavanje i budućnost cijele planete. Iako je sam pokret doživio kritike i od medija i od političara, nitko ne može poreći dohvat i uspjeh Grete Thunberg i svih 120 zemalja koje su sudjelovale u prosvjedima za klimu. Srednjoškolci, predvođeni Gretom, uspjeli su doći čak i do Bijele kuće, kao i do predstavnika Ujedinjenih naroda za vrijeme Konferencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama 2019. Ovako globalno raširenog i uspješnog ekološkog pokreta nije bilo više desetljeća, a pogotovo ne pokreta predvođenog srednjoškolcima diljem svijeta. Školske prosvjede za klimu možemo promatrati kao utjelovljenje ideje održivog razvoja. Srednjoškolci zahtijevaju opipljive i konkretne akcije kako bi se mogla osigurati budućnost s barem jednakom kvalitetom života kakvom živimo sada.

Što dalje?

Kako postupati oko ekoloških izazova? Tko je odgovoran za rješavanje ovog globalnog problema? Odgovor na to pitanje, nažalost, nije jednostavan niti lagan, a slaganja isto tako nedostaje. Neki znanstvenici govore kako je odgovornost na državama da donesu zakone kojima će se napokon krenuti regulirati i smanjivati emisija stakleničkih plinova. S druge strane, neki tvrde da je odgovornost na svima nama, odnosno da svatko od nas pojedinačno mora i može doprinijeti rješavanju problema klimatskih promjena s odgovornim i ekološki osviještenim ponašanjem. Konačno, postoje i neki znanstvenici koji tvrde da je za sve to prekasno i da nam dolazi neizbježna katastrofa te da će biti nužna radikalna promjena trenutnog ekonomskog sustava i globalne svijesti oko ekoloških problema. Bez obzira na koju stranu stali, zajednički nazivnik im je da je klimatska kriza stvarna, njezine posljedice ozbiljne, a poduzimanje konkretnih akcija za rješavanje te krize je neizbježno. U suprotnome, prijeći ćemo točku bez povratka, a posljedice neće osjećati samo današnje već i buduće generacije.
Kako bih odgovorio na pitanje zašto klimatske promjene i zašto sada poslužit ću se citatom sociologa Dražena Šimleše iz njegove knjige Ekološki otisak: kako je razvoj zgazio održivost: „(…) niti jedna zemlja na svijetu ne može samostalno riješiti problem klimatskih promjena i gotovo da nema kutka na planetu koji neće osjetiti njihov  utjecaj (…)“ (Šimleša, 2010: 99).

     
Literatura
Giddens, A. (2007). „Sociologija“, Zagreb, Nakladni zavod Globus
https://katalog.kgz.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&currentPage=1&searchById=1&sort=0&age=0&spid0=1&spv0=Sociologija&mdid0=0&vzid0=0&selectedId=301003224
Šimleša, D. (2010). „Ekološki otisak: Kako je razvoj zgazio održivost“, Zagreb, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar
https://katalog.kgz.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?&currentPage=1&searchById=1&sort=0&age=0&spid0=1&spv0=kako+je+razvoj+zgazio+odr%c5%beivost&mdid0=0&vzid0=0&selectedId=370001595
 
 
O autoru
Vladimir Ivanović (r.1993.) završio je preddiplomski i diplomski studij sociologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Godine 2019. upisuje poslijediplomski doktorski studij sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a od 2020. godine zaposlen je kao asistent na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu na Katedri za socijalnu ekologiju u sklopu istraživačkog projekta Hrvatske zaklade za znanost o socijalno-ekološkim izazovima ruralnog razvoja. Teme kojima se bavi su ruralna sociologija, ekološki problemi, održivost te blagostanje (wellbeing) i otpornost u ruralnim područjima.