Oni // They
Odgovor na ta pitanja možete pronaći u sklopu izložbe u Knjižnici Podsused. Fotografije prikazuju portrete pojedinaca, koje su fotografirali različiti fotografi tj. fotografkinje. Fotografije su to s 13. festivala tolerancije iz 2019. godine.
Prikazana su četiri portreta jedne osobe, izbjeglice/migranta, kako je viđena i fotografirana od strane četiri različita fotografa.
Bez informacija o identitetu i uronjenom u različite kontekste koji se iščitavaju iz različitih fotografija istih “modela” kod promatrača se potencira osjećaj nesigurnosti. Tko je osoba koja se vidi na fotografijama?
Korištenjem zamjenice “oni” naglašava se različitost, granica između promatrača i promatranog. Zamjenica “oni” u svakodnevnom razgovoru upotrebljava se i u okolnostima kada se ti “oni” ne žele imenovati, kada se “njima” ne želi čak ni na verbalnoj razini baviti.
“Teško je oteti se zovu filozofije Emmanuela Levinasa, kada stojimo pred licem drugog, bio on/ona predstavljen(a) uživo ili, kao što je ovdje slučaj, na fotografiji. Posebno danas kada drugost ponovno izaziva globalnu nelagodu. Levinasova je glavna teza kako je svako mišljenje prvenstveno etičko, te nastaje u trenutku kada se suočavamo s licem drugog. Naime, u tome trenutku svaki totalizirajući, racionalni sustav kojim smo naviknuti opisivati svijet postaje nedostatan. Pred licem drugog osjećamo krizu vlastitosti. Onu istu
krizu koju je Freud nazvao “nelagodom u kulturi”. Ne radi se o tome da nam kultura postavlja granice nekom inače autohtonom, originalnom sebstvu koje se stoga osjeća nelagodno. Ne, vlastitu kulturu doživljavamo kao problematičnu, nedostatnu, pa možda i nasilnu i okrutnu. Ili riječima samog Levinasa: “Svatko će se odmah složiti kako je najvažnije znati jesmo li ili ne zavarani vlastitom moralnošću.”
Drugim riječima ono što razlika izaziva u nama je nemoć totalizacije i otvaranje k beskonačnosti. Isto lice u predodžbi različitih fotografa prestaje reprezentirati sebe.Raznovrsni pogledi otkrivaju stalno novo lice te time postavljaju pitanje što je original, kako lice Drugog zapravo izgleda. A na to pitanje nije moguće dati odgovor
i stoga se ono premješta u prostor beskonačnosti, beskonačne reprezentacije. A ako nema originala, što nam daje za pravo definirati, totalizirati ili moralizirati drugog?
Beskonačnost kojeg izaziva lice drugog ima još jedan naziv – pogled (regard, gaze). Fotografija više nego i jedan drugi medij zasniva se na tom konceptu. Pogled Jaques Lacan definira kao prostor koji je skriven slikom ali ujedno je neophodan za njeno postojanje. Svjetlost je takva materija. Ono omogućava recepciju stvarnosti, bez svjetla nismo u stanju gledati, pa ipak nikada nismo u stanju vidjeti svjetlost samu. Pa čak ni
prirodne znanosti pred svjetlom posustaju – ono je istovremeno i val i čestica. Pogled ostaje skriven, prazan i u njemu treba tražiti levinasovsko beskonačno. Upravo je to skriveno, nevidljivo, materija koja izmiče, razlog beskonačnoj varijaciji vidljivog. I gdje nego li u fotografiji, svjetlopisu, pronaći mjesto koje će propitati ulogu gledatelja, njegove perspektive?“ dr. sc. Tomislav Pletenac
PRODUKCIJA: FESTIVAL SUVREMENOG ŽIDOVSKOG FILMA ZAGREB
POKROVITELJSTVO: UNHCR Hrvatska
UNHCR (akronim od engl. United Nations High Commissioner for Refugees), UN-ov visoki povjerenik za izbjeglice, sa sjedištem u Ženevi. Utemeljila ga je 1951. Opća skupština UN-a kao sljednika Međunarodne organizacije za izbjeglice (International Refugee Organisation – akronim IRO), radi zakonske i političke zaštite izbjeglica do trenutka njihova povratka u matičnu domovinu iz koje su izbjegli ili bili prognani posljedicom II. svjetskog rata, ili do nastanjivanja u nekoj drugoj državi. UNHCR svakome kome je to potrebno nastoji osigurati korištenje prava na azil i pronalaženje sigurnog utočišta u drugoj državi, uz mogućnost dobrovoljnog povratka kući, lokalne integracije ili preseljenja u treću zemlju. U mandat UNHCR-a također ulazi pružanje pomoći osobama bez državljanstva.
Ured visokoga povjerenika UN-a za izbjeglice dobio je Nobelovu nagradu za mir 1954. i 1981.
PARTNERSTVO: Isusovacka služba za izbjeglice Isusovačka služba za izbjeglice je neprofitna humanitarna udruga čije je poslanje pratiti, služiti i zagovarati prava izbjeglica i drugih nasilno raseljenih osoba. Udruga je dio mreže međunarodne humanitarne organizacije Jesuit Refugee Service (JRS) osnovane 1980. godine.
MODELI: Mehdi, Kafieh, Safaa, Tony
FOTOGRAFI: Stanko Herceg, Mare Milin, Ana Opalić, Ivan Posavec
VODITELJICA PROJEKTA: Nataša Popović
AUTOR KONCEPTA: Hrvoje Pukšec
STRUČNA SAVJETNICA: Katarina Juras
KOORDINATORICA: Maria Antić
UREDNICA PUBLIKACIJE: Gordana Kolanović Roško
TAJNICA: Irena Vergani
DIZAJN: Babaja Branding & Design Consultancy d.o.o.