Osmijeh mog anđela

Davno, davno, prije više od stotinu godina Sergej Aleksandrovič Jesenjin napisao je u svojoj poemi "Crni čovjek": "Biti prirodan, nasmijan i tih / najveća je umjetnost na svijetu."
Slijedeći pjesnikovu misao, slobodno možemo kazati da je izložba "Osmijeh mog anđela" uistinu umjetnost. Autori su djeca Dječjeg vrtića Grigora Viteza, vješto vođena vrtićkom palicom u rukama dramske voditeljice i odgojiteljice savjetnice Božice Knežević i odgojiteljice Dijane Horvat.
Svaki čovjek ima svoju viziju anđela, a anđeli djece iz DV Grigora Viteza došli su iz mističnoga, tajnovitoga, čarobnoga, bajkovitoga, magičnoga, onostranoga svijeta, kojim vladaju nepomućena radost, mir i tišina. No radovi nisu lišeni upliva u suvremenost i stvarnost, prepoznatljivih u izboru materijala pa i u samoj realizaciji motiva. No u tom spoju različitih svjetova nema niti velikog zapleta, niti dramatičnog vrhunca, niti raspleta. Zašto je to tako? Odgovor je jednostavan, baš kao što su to dječja srca. Sve oko sebe, sve što vide u ovostranosti i naslućuju u onostarnosti djeca spajaju u jedinstven svijet i boje ga bojama svojega srca. I stoga je sve, baš sve osmijeh, svjetlost, istina i dobrota. Sve izložene slike divna su orkestracija anđeoskog zbora. Doživljaj anđela u svemu što nas okružuje sukus je njihova postava. Zanimljivi oblici krila, definiranje anđeoskih likova kroz likovni izraz, tkaninu, foliju, papir, vezenje... samo su neki od načina kojima su se zaigrane dječje ruke služile stvarajući. Sanjareći o svijetu anđela i prepuštajući mu se, nevidljivo i nepoznato pod njihovim je rukama poprimilo čar privlačnosti, a u promatrača rađa željom da ga spozna i postane njegov dio. Eto, toliko su lijepi osmijesi njihovih anđela.