Osobitosti hrvatskog jezika: čakavština
Čakavsko je narječje najstariji jezik hrvatske pismenosti. Na čakavskom su štampane i prve hrvatske inkunabule (u Kosinju u Lici, u Senju, Rijeci, u Veneciji) od kojih je prva Misal iz 1483. godine. Prvotno čakavsko područje bilo je znatno veće od današnjega. Čakavština živi cijeli niz stoljeća. Najveći procvat doživjelo je čakavsko narječje kao jezik književnosti od kraja 15. do početka 17. stoljeća. Danas ona nije kakva je bila npr. u srednjem vijeku. Ni u budućnosti neće biti kakva je danas. Zato je važno da zabilježimo sve što možemo, jer je dobrih čakvskih govornika sve manje. U mnogim je krajevima Hrvatske čakavica izrazito živa. Literatura o čakavštini je velika, a osobito je narasla u posljednjim desetljećima. Prije npr. 75 godina bilo je dovoljno pratiti nekoliko časopisa da bi se imao potpuni uvid. Postoje edicije kao Zbornik općine Lupoglav, Zbornik općine Lanišće, Marčanski zbornik, Liburnijske teme, Kastavski zbornik, Novljanski zbornik, Modruš, Svjetlo, Murterski godišnjak, Pelješki zbornik te mnoge druge publikacije koje donose dijalektološke priloge.
