Osobna bajka

Mnogi antropolozi, psiholozi, filozofi, teolozi... pokušavali su tijekom vremena protumačiti fenomen maškara. Danas bi, možda, bez obzira na različit kut gledanja i pripadnost drugim razdobljima, zajednički zaključili da su maškare – dan kad je sve dopušteno – mnogima postale svakodnevni stil ponašanja i života. Ali homo ludens bez homo sapiensa i homo fabera gubi smisao i značenje istinske zabave i satire. No odgojiteljica savjetnica i dramska pedagoginja Božica Knežević i odgojiteljica Dijana Horvat iz DV Grigora Viteza udahnule su u izradu maski s malenim vrtićarcima duh zajedništva, pravi smisao i poruku. Svaka maska koja je nastala ispod njihovih ruku, ma kako se razlikovala od one druge, odiše iskrenom radošću, osmijehom koji zrcali zaigranost, šalu i veselje. Zapravo je svaka maska osobna bajka, odraz razigrane, vedre, plemenitošću i nevinošću ispunjene nutrine. Sami su kreirali svoj željeni identitet, blistav kao munja, nasmijan kao sunčan dan, zaigran kao štene, lepršav kao blagi proljetni povjetarac. A za to je trebalo tek pregršt dobre volje, dublji pogled u vlastite želje, pažljivije osluškivanje svojega bića... I da, naravno, trebalo je i nekoliko već iskorištenih kartonskih kutija, ostataka vune za cofleke, ukrasnih vrpci skinutih s nedavnih božićnih poklona i još pokoja sitnica. Gledajući te maske, čovjek se htio-ne htio sjeti svojega djetinjstva, kad nije bilo dućana s gotovim maskama, perikama, odijelima za karneval... nego su se danima prije u kućama izrađivale maske, baš kao što su to učinile Božica i Dijana s vrtićarcima. Zato i jest svaka izložena maska osobna bajka.

Događanje je organizirano u sklopu projekta Zelena knjižnica za zeleni Zagreb.

Program je sufinanciran sredstvima Grada Zagreba.