Papuanski dnevnik

Nakon što je proputovao većinu zabačenih dijelova svijeta u vrijeme prije njihova doticaja s civilizacijom, istraživač Tibor Sekelj otišao je u posljednji djelić svijeta na kojem još nije bio – u Papuu Novu Gvineju. Ta donedavno još neistražena, misteriozna zemlja, sa svojih 750 domorodačkih jezika, u vrijeme njegovog posjeta upravo je izlazila iz kamenog doba – u doba avijacije, računala, političke neovisnosti...
Iako je dugo sanjao i planirao ekspediciju na Novu Gvineju, ...osjećajući prema njoj kao istraživač „najintenzivniju privlačnost“, na kraju šestog desetljeća života Sekelj ovamo ipak nije stigao kao ekspedicionist, ali ni samo kao turist, već kao iskusni putnik i putopisac, koji je, doživljavajući čitavu Zemlju kao „svoju farmu“, došao upoznati njezin djelić gdje se, prema riječima Colina Simpsona, „stvaranja svijeta još zbiva“. Došao je, kako sam na početku ističe, „upoznati dušu te zemlje kroz njene obale i gore, naselja i ljude, životinje i biljke, kroz kišu i sušu, prošlost i puteve budućnosti koji se naziru“, sa željom, naravno, da drugima prenese svoje dojmove kroz pisanje i fotografiranje, ali i snimanje televizijskog putopisnog serijala.
(iz pogovora Jurja Bubala)