Pasolini

Pier Paolo Pasolini (1922. - 1975.) jedna je od onih ličnosti koje su toliko polivalentne da je u diskursu o njima teško odlučiti odakle početi. Moglo bi se reći da je riječ o čovjeku s tri paralelne biografije, ili tri različita čovjeka, ovisno o tome s kime razgovarate. Ponajprije zato što oni koji poznaju autorovu filmografiju često nisu previše upoznati s njegovim bogatim književnim opusom, ili obrnuto, a tu je onda i neizbježna ideološka potka koja se provlači kroz sve te segmente, a kojom se publika manje bavi, osim u kontekstu biografije. "Jedan od mnogih epiloga", knjiga Pasolinijeve izabrane poezije nudi dobar pregled njegova rada i prije svega, dobar uvid u njegovu poetiku, jednako slojevitu kao i njegova ličnost. (Mirko Božić)
 

Pjesništvo je medij kojim se Pasolini najdulje bavio i u kojem je najdulje ostao – još od prvog iskustva kada je, kao dječak, vidio kako pjesma fizički može biti napisana, prema primjeru koji mu je pokazala majka, pa gotovo do smrti kada je uz poeziju pisao još prozna djela, novinske članke i snimao filmove. Čak i ako se okretao drugim medijima, činio je to u maniri pjesnika – kad se okrenuo snimanju filmova, rekao je da zapravo piše pjesme filmskom kamerom, a njegovi likovi u romanima i dramama često tragaju za poetičnim i svetim.

Ovaj izbor pjesama, nastao u nekoliko godina biranja te (u Machiedovu slučaju) više desetljeća prevođenja i nekoliko susreta s pjesnikom, otkriva nam svu složenost Pasolinija − autora i čovjeka. U ovaj smo pjesnički izbor pokušali unijeti gotovo sve elemente koji su činili njegov umjetnički rad i život.

Valter Milovan