„'Petku' treba posvetiti posebnu pažnju“ : 50 godina od sloma Hrvatskog proljeća

Dana 4. 11. 1955. u organizaciji Radničke biblioteke održan je prvi Književni petak. Od 1967. godine tu književnu tribinu zajednički organiziraju Centar za kulturu Narodnog sveučilišta grada Zagreba i Radnička biblioteka „Božidar Adžija“, koja se 1970. integrira s Gradskom knjižnicom i postaje Gradska Knjižnica Zagreb.
 

Događanja na razini države

Hrvatsko proljeće naziv je za razdoblje u hrvatskoj politici, društvu i kulturi. Sudionici Hrvatskog proljeća htjeli su poboljšati položaj Hrvatske unutar Jugoslavije. Strujanja su započela objavom Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 1967. godine, a sve je naglo prekinuto smjenom hrvatskog političkog vodstva krajem 1971.
Na 21. sjednici Predsjedništva Saveza komunista Jugoslavije u Karađorđevu početkom prosinca i govorom predsjednika Josipa Broza Tita na toj sjednici odlučena je sudbina svih sudionika Hrvatskog proljeća ili, kako su ga zvali oni koji nisu odobravali takvo ponašanje – maspoka. Dana 12. prosinca na 23. sjednici Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske hrvatsko političko vodstvo podnijelo je ostavke na sve funkcije u Savezu komunista.¹ Najavljene su čistke na svim razinama društva kako se više ne bi ponovilo nešto slično. Tražila se odgovornost svakog pojedinca.
Državni vrh je naredio svim nižim instancama, trebalo je napraviti plan po kojem će se postupiti. „Pročešljalo“ se sve, od državnog vrha pa do najnižih razina i sindikata; cilj je bio u što kraćem roku zaustaviti širenje ideja započetih Hrvatskim proljećem. Radilo se brzo i efikasno, nije smjelo biti praznoga hoda.
 

Događanja na razini grada Zagreba

Početkom siječnja 1972. Skupština grada Zagreba donosi Akcioni plan po kojem je trebalo postupati. Taj krovni Akcioni plan poslan svim gradskim resorima koji su ga detaljnije razradili i prilagodili svojim potrebama pa su takav razrađeniji plan poslali dalje institucijama pod svojim nadzorom koji su ga onda prilagodili svojim specifičnostima i detaljnije razrađivali.
Na temelju programa akcija Skupštine grada Zagreba, Prosvjetno-kulturno vijeće Skupštine grada Zagreba donosi svoj Akcioni program kojeg šalju Centrima za kulturu, Narodnim sveučilištima i Radničkom sveučilištu, te svima onima koji su priređivali javne tribine.
S pripremama za izradu Akcionog programa Gradske knjižnice Zagreb započelo se početkom veljače. Na sjednici krajem veljače dogovoreno je kako će se Akcioni program provoditi u djelo. Jedna od točaka bila je i tribina Književni petak. Komisija za analizu rada tribine Književni petak osnovana je krajem veljače 1972., a svoj je izvještaj podnijela na sjednici krajem travnja.
 

„Petku“ treba posvetiti posebnu pažnju²

 
U isto vrijeme Stanislav Škunca, urednik tribine i direktor Centra za kulturu Narodnog sveučilišta grada Zagreba, na zahtjev Upravnog odbora gradskog fonda za unapređenje kulturnih djelatnosti Skupštine grada Zagreba podnosi detaljni izvještaj o radu 24. travnja 1972. I taj je izvještaj Komisija za analizu rada Književnog petka uzela u obzir.
Članovi Komisije detaljno su proučili Škuncin izvještaj i sve tribine održane od 1970. te od 30-ak održanih tribina izdvojili četiri potencijalno sumnjive.
Dana 5. veljače 1971. Vlado Gotovac držao je predavanje O književnoj kritici i kritičarskom opredjeljenju. S obzirom na temu predavanja i činjenicu da je Vlado Gotovac tek u lipnju 1971. postao glavni urednik Hrvatskog tjednika, Komisija nije našla ništa sporno.
Na drugoj od četiri sporne tribine, 26. 2. 1971., gostovao je Jure Juras s temom Naše alternative danas. Tribina je održana na inicijativu samog autora, a Juras je mimo dogovora s redakcijom u toku predavanja razgovor s filozofije skrenuo u politiku. Juras inzistira na tome da je: „Jedino ispravno opredjeljenje ono za Titov samoupravljački socijalizam“ pa sporno u ovoj tribini nije ideologija, nego činjenica da se na književnoj tribini govorilo o politici.
Razgovor s redakcijom časopisa Hrvatski tjednik održao se 19. travnja 1971. Hrvatski tjednik je tada bio novoosnovani časopis, a razgovor s redakcijama novoosnovanih časopisa bila je česta praksa Književnog petka. Budući da je tribina prošla mirno, nije bilo nikakvih nacionalističkih istupa, Komisija ni u ovoj tribini nije našla ništa sporno.
Jedina zaista sporna tribina jest ona održana 28. svibnja s nazivom Što hoće sveučilištarci Hrvatske. Na njoj su nastupila četiri člana tada novoizabranog Predsjedništva Sveučilišta u Zagrebu, kako se u svim izvještajima navodi, bez Dražena Budiše. Ivan Zvonimir Čičak nije bio među četvoricom predavača, ali je bio u publici i često se javljao.
Članovi redakcije opravdavali su se time da su popustili pod pritiskom studenata i javnosti, a da su svoje negodovanje iskazali time što: „nitko od redakcije nije ni otvorio, ni vodio, ni zaključio predavanje.“³Komisija smatra da redakcija, usprkos svemu, nije smjela popustiti pritiscima i da se ova tribina nije smjela održati. I redakcija se slaže da je, sada kad se sve uzme u obzir ipak trebala drugačije postupiti.
Poučeni svime što se dogodilo redakcija Književnog petka čvrsto je odlučila prestati održavati tribine koje se na bilo koji način mogu povezati s politikom i kroz 1972. se držala isključivo tema iz književnosti i kulture.
Zaključak Komisije je da se redakcija Književnog petka usprkos: „nekoliko svojih propusta u prvom polugodištu 1971. g. sa punim uspjehom odhrvala (…) bilo kakvom nacionalističkom utjecaju“.
 
Više literature o ovoj važnoj temi možete pronaći na ovom linku. https://bit.ly/3wECfCq
 
  

---