Petra Mrša: Are you sure you want to leave the game?

Petra Mrša
Are you sure you want to leave the game?
 
Procesi stvaranja znanja, različiti tipovi i izvori znanja, kao i mjesta njihova utjelovljenja i diseminacije u stalnom su fokusu umjetnice Petre Mrše. Direktno ili suptilno provučene, ove su teme sagledane kroz participativne radove kao što je to u nedavnom radu  “Archive of the non-institutional knowledge” što ga je izvela s umjetnicom Paky Vlassopoulou. Istražujući procese neinstitucionalne produkcije znanja, oni su bilježili odgovore ispitanika - kolega i sudionika umjetničke scene - na direktno upućeno pitanje o znanjima i iskustvima stečenim izvan kanala institucionalnog obrazovanja, a koja su značajna za njihovu profesionalnu biografiju. S druge strane, u svome ranom radu “Vježbanje obitelji”,  Petra je okupila članove svoje obitelji oko zajedničkog eksperimenta koji je uključio nove i neobične situacije pa tako i restrukturirao relacije i uloge unutar obitelji i obiteljsko znanje. U ovom radu kao i u drugim radovima važnu ulogu ima tjelesnost, izmještanje tijela, performiranje, preuzimanje uloga. Performativnost se tako pokazuje kao mjesto transferiranja znanja o drugome. Nasuprot ili, točnije, uz obnavljanje društvenosti, u radovima često propituje narative i konstrukcije koji se generiraju uporabom interneta te tekst kao oblik komunikacije dovodeći ih također u vezu s tjelesnošću. 
Svi su ovi aspekti prisutni u radu “Are you sure you want to leave the game?” kojim Petra Mrša ulazi u osjetljivo polje odrastanja u hibridnom okruženju kiberkulture. Polazeći od statističkog podatka o ovisnosti djece o kompjutorskim igricama, kao i o utjecajima takve začaranosti, okuplja grupicu dječaka, učenika 5. i 6. razreda osnovne škole, te kroz jednostavne zadatke u radioničkim susretima zajedno dekonstruiraju prakse igranja. Igrice koje dječaci svakodnevno igraju postaju dramaturška osnova za otjelovljenja koja potom izvode. Oni preuzimaju funkcije svojih likova, te krećući se po uputama kojima su prethodno sami komentirali vlastitu igru, postaju avatari svojih likova. U ovoj se izvrnutoj situaciji, njihova tijela navođena izvana, kao hibridne konfiguracije doimaju  kao greška. Oni su višak, znak bez značenja, materijalnost s nedopuštenom emocijom. Dječak-avatar tako postaje melankolična figura i u tom je smislu subverzivan. Ali na pitanje koje je to područje u njegovu heterogenu okruženju zahvaćeno subverzijom nije moguće jednostrano odgovoriti. U drugom su videu dječaci i likovi i igrači. Zahvaćajući ih kroz individualne vrijednosti poput glasa, smijeha, rukopisa, i osobnog govora, Petra Mrša traži točke u kojima se različite stvarnosti digitalnog doba preklapaju ili odbijaju. Odgovaranjemi na tri pitanja “Što ti se zanimljivo dogodilo u igrici, a da ti se nešto slično tako dogodilo i u stvarnosti?”, “Koju si riječ susreo u igrici?” i “Što je najgore sto se može desiti nekome tko igra video igre?” djeca otjelovljuju u jeziku i tjelesnoj gesti (pisanja) taj hibridni svijet.  
Postavljajući na istu ravninu teorijski tekst o gamingu, teške rečenice koje dječaci ispisuju i njihov reducirani iskaz dok igraju igrice, sveden uglavnom na iskazivanje agresivnih radnji pucam, pucam, pucam, Petra Mrša ne lamentira nad preokupacijama mlade generacije već ukazuje na kulturu u kojoj vlada istovremena redukcija znanja i obilje stvarnosti. Galerijski postav rada, a valja naglasiti da se radi o galeriji mimikrijski uklopljenoj u knjižnicu, uključuje dnevne novine  na kojima su dječaci intervenirali opisima doživljaja igranja video igara, ali i začudnu pjesmu “Rat (Pretužna pjesma)” Drage Ivaniševića objavljenu u “Zlatnoj knjizi svjetske poezije za djecu” u izdanju Nakladnog zavoda Matice hrvatske 1975. Dva različita imaginiranja rata i dvije usporedne pedagogije kreiraju snažni kontrapunkt koji provocira nas odrasle na osvještavanje, pa i rekreiranje, etičnosti kiberkultre u kojoj živimo. 
Irena Bekić
 
U filmu sudjeluju: Oleksandar, Nino, Liam, Karlo i Borna, dok su u radionicama uz njih sudjelovali Domagoj, Luka, Frane, Tomislav i Kristijan.
 
Snimateljice: Petra Mrša i Tamara Dugandžija
Montaža: Lea MIleta
Zvuk: Miro Manojlović
 
Citati korišteni u videu “Are you sure you want to leave the game?” preuzeti su iz kataloga izložbe “Games and Politics”, nastale u suradnji Goethe instituta i ZKM | Center for Art and Media.
 
  
Petra Mrša rođena je 1985. u Rijeci. Diplomirala je u Zagrebu Fotografiju na Akademiji dramske umjetnosti, Sociologiju na Filozofskom fakultetu i Psihologiju na Hrvatskim studijima. Izlagala u muzejima i galerijama u Hrvatskoj i inozemstvu i sudjelovala u mnogim nacionalnim i internacionalnim projektima.. Primila je brojne nagrade među kojima su VIG Special Invitation na ESSL Art award 2015, Ex aequo na 24. Slavnonskom Bijenalu 2015, Najbolji  portfolio na Savignano Immagini Festival 2012. Godine 2018. je izabrana između 150 prijavljenih internacionalnih umjetnika da bude dio osmočlane plaćene edukacije WHW Akademije. Ima dvije objavljene knjige: New school u izdanju Pazzini Editore i Vježbanje obitelji / Rehearsing family s Muzejom moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci kao glavnim izdavačem.
Pet godina za redom mentorica je skupine studenata Akademije primijenjene umjetnosti u Rijeci koji ostvaruju projekte u lokalnim zajednicima, te su 2018. izdali publikaciju o svome djelovanju koja je temeljena na primjeni stečenih znanja u konkretnim situacijama. Organizirala je i vodila preko 20 umjetničkih radionica.