Pjesme od vjetra

Ivanka Vrbanić je educirana, potkovana i načitana, bez onih tipičnih početničkih kolebanja u gradnji pjesme i bez oklijevanja u biranju svojega jezičnog idioma - autorica se podjednako dobro snalazi u štokavskom i kajkavskom izrazu, umije napraviti pjesmu od životne građe, nostalgije i maštanja, od svojih djetinjih i mladenačkih uspomena, od zapitanosti nad prolaznošću i od otpuštanja svojih tereta i dugova mladenačkim iluzijama. Baš kao što će to u pjesmi Snovi oštrovidno konstatirati: U snovima mojim nema obzira i stvari su ptkrivene, / Jauci su glasni i plač neutješan, / Smrt je stalna i dolazi, / Baš kao i u živototu. Dakle, pred nama je pjesnikinja zbilje, ukotvljena u svijetu vlastite duševnosti, i što je veoma bitno, odlučna stvoriti sklad u stihovima, koji je pravi odgovor na kaotičnost okolnoga svijeta, na buku i bijes pomahnitale civilizacije, na prijetnje koje kaos oduvijek sa sobom nosi. Bilo da je riječ o slobodnom ili vezanom stihu, Ivankine pjesme harmoniziraju, nudeći nam tu platonsku utjehu po kojoj je umjetnost jedan idealni zor. / Božica Jelušić, književnica