Poezija - duhovna alkemija

Goran Gatalica rođen je 2. rujna 1982. u Virovitici. U Daruvaru je završio osnovnu školu i gimnaziju. Na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu diplomirao je i stekao zvanja magistar edukacije fizike i kemije (2009.) i magistar kemije (2011.), nakon čega upisuje doktorski studij. Poeziju na standardnome književnom jeziku i kajkavskome dijalektu i haiku poeziju redovito objavljuje u brojnoj domaćoj i inozemnoj periodici, zbornicima i antologijama. Do sada je objavio četiri knjige pjesama: „Krucijalni test” (Matica hrvatska, Daruvar, 2014.), „Kozmolom” (Biakova, Zagreb, 2016.), ”Odsečeni od svetla” (DHK, 2018.) i „Jezero zmešaneh noči” (Biakova, Zagreb, 2020.). Godine 2015. za knjigu „Krucijalni test” primio je Nagradu Dani hrvatske knjige – Slavić za najbolji knjigom objavljeni prvijenac u 2014. Godine 2017. za knjigu pjesama „Kozmolom” primio je Nagradu Kvirin za najbolju knjigu pjesama objavljenu između dvaju susreta na 21. Kvirinovim poetskim susretima te pjesničku Nagradu Dragutin Tadijanović Zaklade HAZU-a. Godine 2019. za knjigu pjesama „Odsečeni od svetla” primio je Nagradu Katarina Patačić za najbolju kajkavsku knjigu objavljenu u 2018. Osim toga, Gatalica je dobitnik brojnih međunarodnih priznanja i nagrada; od Poljske, Italije, Irske sve do Indije, SAD-a i Japana za svoje haiku pjesme. Za iznimne rezultate ostvarene na području kulture 2018. godine primio je Plaketu Grada Daruvara i Plaketu Tihomir Trnski Bjelovarsko-bilogorske županije. Član je Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske.

Živlenje v egzilu
onima tere boliju dalšine
 
Teške je živeti
dalko od lastovite zemle,
bežati od harca
i vmirati posramlen
dalko od predrage hiže.
Teške je zreči
bolečinu domaje,
vmorjenu mater na ledine
i vse kaj se morale prodati
da bi se videla
druga strana sveta.
Roke na svetlu
prosiju vodu.
Na mejah
droteni čemer punta duše.
Kulike je same oholosti
spuknute z žolčlive pijofke.
Kulike je same divline
čez soze splakane v egzilu.
Prestrašena deca
čez senje šufaju
o kervavem pregonu.
Kotura se megla čez reku,
a reka čez meglu.
Ftopila se još jena beteţna mater
tera je zibala svoje dete
v glibine, v Pedesetnice *,
na Danice zvezde…
Vumetnost je preživeti meje
i veruvati duše v neznane hoste,
na nedosenjanem gruntu.
Čakanje dogše od noči na Mesecu
razvlečene je do zvezdi,
čakanje onih kaj ih v egzilu
boliju dalšine.

Iz zbirke „Jezero zmešaneh noči”

 
dalšine – daljine, lastovite – vlastite, harca – rata, hiže – kuće, domaje – domovine, umorjenu – ubijenu, na ledine – na livadi, na mejah – na granicama, droteni – žičani, punta – uzbunjuje, spuknute z šolčlive pijofke – iščupano iz žučljive pijavice, čez senje šuflaju – kroz snove šapuću, pregonu – progonu, ftopila – utopila, betežna – bolesna, zibala – ljuljala, v glibine – u dubinu, v neznane hoste – u nepoznatoj šumi, gruntu – zemljištu, dogše – dulje
 
(*) Pedesetnica – blagdan silaska Duha Svetoga na apostole u Jeruzalemu