Poezija iz dnevnog boravka
Virtualno poslušajte!
Glazbena pratnja na pianinu Petra Radić.
Glazba: Incantesimo, Guido & Maurizio De Angelis / Brucia la terra, Nino Rota / Za te, Smiljan Radić / Da nije ljubavi, narodna
Smiljan Radić nakon završetka osnovne škole u Baškoj Vodi i Brelima, a na poticaj prof. Joška Buble, u Splitu upisuje Muzičku školu Josip Hatze koju uspješno završava. Kao srednjoškolca ga na audiciju poziva Silvije Bombardelli i angažira za stalnog člana opernog orkestra HNK–a u Splitu. Godine 1969. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu upisuje studij roga u razredu prof. Prerada Detičeka. Tijekom studija često je solistički nastupao. Nakon diplome postaje solo hornistom Opernog orkestra HNK u Zagrebu. Nakon četiri sezone u HNK–u prelazi na poticaj maestra Milana Horvata u Simfonijski orkestar HRT–a, gdje ostaje i djeluje punih deset godina. 1987. prelazi u Zagrebačku filharmoniju u kojoj djeluje do umirovljenja 2011. Istodobno pokazuje zanimanje i za komorno muziciranje. Bio je član Zagrebačkog puhačkog okteta koji je osnovao Rudolf Klepač. Potom je bio član Zagrebačkog puhačkog kvinteta s kojim je nastupao na Muzičkom biennalu Zagreb, Dubrovačkim ljetnim igrama te snimao za Radio–televiziju i druge nakladnike nosača zvuka. Vrlo rano se ogledao i kao autor–skladatelj dalmatinske klapske »pisme«. 1969. g. uglazbio je prvu pjesmu s naslovom Pjesma Baškoj Vodi koja je izvedena na Omiškom festivalu u interpretaciji klape Split i u aranžmanu Ljube Stipišića–Delmate.
Nagrade:
Festivalske - šest prvih nagrada publike, prva nagrada žirija te tri druge i treće nagrade ocjenjivačkog suda;
Nagrada Drago Ivanišević za stihove novih skladbi, Festival dalmatinskih klapa, Omiš.
Izvor podataka: https://www.hds.hr/clan/radic-smiljan/