Poezija iz prve ruke - Zrinko Šimunić
Zrinko Šimunić rođen je 9. ožujka 1961. u Čakovcu, u kraju med dvemi vodami.
Riba u horoskopu. Voda mu natapa stihove u svakoj pjesmi. Eh, a što je s preostala tri elementa, zemljom, zrakom, vatrom? Zemlja je prisutna u hrani - pjesnik bitak i ljubav spoznaje oralno, kao bebač. Hedonist u poeziji. Organoliričar.
Zrak je za pjesnika problematičan. Problemi s disanjem, često začepljenje nosnica. Uglavnom diše na škrge. Voli mirise, osobito mirise hrane. Vatru simbolizira svjetlo. Mrak, poetske dubioze, o sati sumnje, sati bola, strani su ovoj poeziji. Uzgred, pjesnik je inženjer elektrotehnike, živi u Zagrebu, a radi kao elektroprojektant. Svoju pjesničku misiju započeo je relativno kasno, neposredno prije "ranih srednjih", izdajući pjesni ljuvene i rumene u vlastitoj nakladi: zbirku "Terra magica" 1997. Druga knjiga "Pustolovina" izlazi u nakladi međimurskog književnog kruga "Reči rieč" 1998. Idućih godina pjesnik se ulijenio. Doduše, dobitnik je pjesničke nagrade Jutra poezije "Ružica pl. Orešković" za 2004. godinu, za rukopis knjige pjesama "Organolirika". Knjiga je izašla 2005. u knjižnici Jutra poezije.
Početkom ožujka 2007. primljen je u članstvo Društva hrvatskih književnika.
2010. uvršten je u hrvatsku biografsku enciklopediju "Tko je tko u Hrvatskoj".
Četvrta knjiga pjesama "Dijete zapada" izlazi u nakladi grada Čakovca, u biblioteci Insula.
Pjesme u ovoj knjizi izražavaju onu istu želju da "pjesma tijelom postade", da se "poezija može čitati ustima", "pipati rukama", a da pritom pjesnik ostane "nehajan, ma svečan".
U pripremi mu je nova zbirka poezije.