Poklade, fašnik...
Maskerada (franc. mascarade) je u uskoj povezanosti s pojmom maske, a u prošlosti je bila aristokratska razonoda talijanskog podrijetla u kojoj sudjeluju maskirane osobe. Maskerada seže duboko u stari vijek kada su se priređivale svečanosti u čast grčkih božanstava, a danas označava povorku prerušenih osoba, krabuljni ples, kostimiranje u neobične likove s ciljem „grotesknog“ izgleda u vrijeme karnevala ili poklada.
Poklade ili Karneval je svečano razdoblje između svetkovine Sveta tri kralja do korizme. Tradicionalno označava godišnju pobjedu cikličkog vremena nad linearnim, ali pobjeda je inscenirana te se u antičko doba, na taj način, nekažnjavano kritiziralo društveni poredak. Osim toga, korijeni su običaja pretkršćanski, magijskoga značaja jer se oblačenjem odjeće s naopake strane, zaglušnom bukom, sipanjem pepela tjerala zima i zle sile te odbijalo njihovo djelovanje na ljude, stoku, poljoprivredni usjev...
POKLADE U HRVATSKOJ
„U kršćanstvu je priča o počecima slavljenja karnevala vezana uz pravilo nastalo negdje u 9. stoljeću, za vrijeme Grgura Velikog, koje je propisivalo da u ponedjeljak i utorak prije Čiste srijede ili Pepelnice i korizme svećenici drže post. Nedjelju u kojoj počinje korizma tako su nazvali dominica carnis privii (bezmesna nedjelja). Kako je puk oduvijek volio olakšati si izgovaranje riječi, tako je i nastao skraćeni i iskrivljeni oblik „karneval“ ili u prijevodu „mesopust“." (Naši običaji i tradicija, 2015: 130)
Negdje u 15. stoljeću, gubi se se pravilo posta, a period pred korizmu postaje vrijeme uživanja u zabavi pod maskama, piću i hrani. To vrijeme u potpunoj je suprotnosti od perioda korizme u kojoj je izražena poniznost, odricanje od pića i hrane s ciljem čišćenja duha. Hrvatski jezik, osim riječi karneval, koristi i izraz poklade (od riječi klasti-prerušavati se), fašnik.
Sudionike hrvatskih poklada ili karnevala dijelimo na lijepe i ružne maškare. Lijepe maškare su većinom antropomorfne, rijetko govore, ali puno pjevaju i plešu u lijepoj, čistoj odori te simboliziraju red. Ružne maškare su isključivo muškarci koji šute, koriste staru, poderanu i prljavu odjeću, kože i krzna. U ružne maškare spadaju zvončari, dide, bušare, vrag, lopovi, brijači te simboliziraju nered.
„U mnogim hrvatskim krajevima svake se godine iznova pojave tradicijski maskirani likovi (ophodnici u životinjskim kožama sa zvonima, djed i baba i itd.), često u izdvojenim pokladnim povorkama, a ponekad gotovo izgubljeni u šarenom mnoštvu suvremenih, aktualnih maškara. Ti drevni likovi većinom su tajanstveno šutljivi – predstavljaju pokretima, plesom i pravljenjem buke. Nije teško u njihovu ponašanju prepoznati značajke obrednog predstavljanja, neku pomalo sakralnu i magijsku ozbiljnost kojom obavljaju svoju prividno razularenu ili lascivnu, a zapravo tradicijom propisanu zadaću. Karakterom im je slična i pokladna lutka Mesopusta, Pusta, Poklada, Fašnika, Krnje ili princa Karnevala, koja u raznim krajevima ima različita, često stalna individualna imena (npr. Mate, Marko, Frane, Rade itd.). Taj lik na sebe preuzima sva zla protekle godine, ponegdje dobiva i aktualno ime koje traje samo jednu sezonu, a može ga predstavljati i živ čovjek koji pred smaknuće (najčešće spaljivanje) biva zamijenjen lutkom-dvojnikom).“ (Lozica, 1997:12)
U nekim se hrvatskim krajevima pokladna lutka ne spaljuje na Pokladni utorak, nego na Pepelnicu.
POKLADE U ZAGREBU
U starom Zagrebu, izrazom „fašenk“ označavao se Pokladni utorak. Zagreb i okolica, javne su pokladne priredbe, namijenjene javnosti, priređivali od 17. stoljeća, a pokladno je slavlje započinjalo na blagdan Sveta tri kralja, obilježen gozbom. Na Pokladni utorak pilo se gradsko vino, jeli su se slatkiši i suhe smokve, pripremalo se zelje, kuhali se žganci, pekla se purica ili guska, a glavni desert je, naravno, bila krafna. Državni arhiv u Zagrebu, kao arhivaliju mjeseca, objavio je pozivnicu, iz 1878. godine, na Fašničko veče u kazalištu (zbirka Ulčnik, Ivan) kojom se poziva na operu Loše plesačice, a koju možete vidjeti ovdje.
Poklade predstavljaju početak novog života, pune su praznovjerja i rituala iz kojih se saznavalo kakva će godina biti, a godine zaista budu svakakve, baš kao i prošla, recimo, ali ono što je postojano svake godine, bez obzira kakva je, to je krafna, zlatnog pasa, slatkasta mirisa, ispunjena domaćim džemom, vanilijom ili čokoladom.
Autor teksta: Stjepana Skender
Potražite u knjižnici, izvori:
Lefort, G. ; Lefort, P. ; Novković, Lj. Maska. Zagreb : Kulturno informativni centar : Naklada Jesenski i Turk, 2010.
Lozica, I. Hrvatski karnevali. Zagreb : Golden marketing, 1997.
Marjanić, S. ; Zaradija-Kiš, A. Kulturni bestijarij. Zagreb : Institut za etnologiju i folkloristiku : Hrvatska sveučilišna naklada, 2007-___.
Mrkšić, B. Drveni osmijesi. Zagreb : Međunarodni centar za usluge u kulturi, 2006.
Naši običaji i tradicija : [vodič kroz životne običaje i blagdansku tradiciju našeg podneblja s prigodnom zbirkom starih domaćih recepata]. Zagreb : Naklada Selman, 2015.