Portret pjesnika
Autoportretnom pjesmom ovog naslova, autor Ilija Blažanović Blaž, poetski nam otkriva tajanstven intiman proces stvaranja svojih stihova. Uspoređujući tijek kretanja vlastitih impresija i doživljaja s rijekom ponornicom, dopušta nam naslutiti duboka, skrivena mjesta duše, gdje impresije postaju ekspresije, u djelo otjelotvorene. I to, ne samo djelo riječi, već i kista; naime, ovaj je umjetnik ujedno poeta i slikar, ili kako je sam objasnio: slika riječima, a piše kistom.Doista, o ovoj simbiozi stvaralačkih procesa svjedoči i zbirka pjesama „Niti bjeline“, ilustrirana reprodukcijama 16 autorovih slika (akril/platno). Istoznačnost naslova u oba izražajna medija svojevrsni je „kod“ udvostručenog doživljaja slike i riječi, gdje se poput jeke umnožavaju osjećaji, dojmovi, slike….Intimizam atmosfere stihova izrečen je bojom pigmenta, a pjesničke slike pretvorene u simboliku slikarskih motiva. Iz emocionalnog spektra dosežu nas tuga, rezignacija, strah, oprez čežnja, lutnja, ljubav, nježnost….
Baš kao slike, tako su i pjesme Ilije Blažanovića emocionalno psihološki poligoni u kojima se vrtlože, sljubljuju i sudaraju promišljanja i doživljaji života i vlastitog mjesta u svijetu. Stoga su ove intimne, egzistencijalističke preokupacije impregnirane fatalizmom, melankolijom, no i ironijom, optimizmom i nadom. I, nadasve - vjerom.
Isti je sadržaj izrečen likovnim jezikom; neka se djela stilski priklanjaju magičnom realizmu, druga više simbolizmu i nadrealizmu, već prema namjeri….Dok kolorističkim spektrom (od plavo ljubičaste i tirkizno zelene do žuto narančaste i ružičaste) progovara emocionalno psihološki ton djela, dotle su izbor i kompozicija (stilziranih) motiva scena koja izgovara sam sadržaj, a to je: autorova duboka, iskrena samoispovijed.
Kristina Skerlev, pov. umjetnosti
ILIJA BLAŽANOVIĆ BLAŽ je pjesnik, slikar i hrvatski branitelj, rodom iz Donjega Hasića (22. lipnja 1965.), župa Hrvatska Tišina, u Bosanskoj Posavini. Osnovnu, opću i stručnu naobrazbu stjecao je u Hrvatskoj Tišini, Donjem Hasiću, Crkvini, Bos. Šamcu, Novom Sadu i Zagrebu. Slikanjem i pisanjem poezije bavi se od rane mladosti.Suprug je Danijele i otac trojice sinova, referent u velikoj hrvatskoj tvrtki, a između obiteljskih i poslovnih obveza vrijeme najradije provodi u ateljeu na Trešnjevci, gdje se ono vizualno nadopunjuje s Blažanovićevim riječima, a strofe s kistovima i bojama.Izlagao je na samostalnim, skupnim izložbama i likovnim kolonijama.
"Slikam pjesme i pišem slike. Želim s dvije strane sagledati i opisati isti doživljaj!"