Priče iz dubine
Priče iz dubine naslov je izložbe autorice Ive Milolože, koja spaja više simboličkih tematika i priča. Pisati ove retke a ne biti subjektivan, gotovo je nemoguće, i to iz više razloga.
Jedan je očita konotacija na Ivanu Brlić-Mažuranić, čije Priče iz davnine i njezine likove Iva svojim talentom oživljava u predivnim imaginativnim crtežima. Ona spontanom i zaigranom linijom nesputanih, bajkovitih, sanjarski zanesenih likova ostvaruje san vjerojatno svakog djeteta. Ona mašti daje lik i pretvara je u vizualnu stvarnost. Pristajemo li biti iskreni prema sebi, priznat ćemo da nikako ne možemo biti izuzeti iz toga Ivina „prevođenja“ bajke u lik, iz davnine u dubinu. Svi smo u djetinjstvu čitali te bajke i, nehotice, u sebi oblikovali glavne likove Ivaninih priča. No Iva svojom maštom i cvatom neporeciva talenta tu preobrazbu izvodi mnogo bolje od nas. Time ona otkriva svoj svijet. No u tom otkrivanju Ivanini likovi i Ivini radovi nisu jedini subjekt. Ako smo dovoljno hrabri za iskrenost prema samima sebi, priznajmo: u Ivinim se likovima radi i o nama samima. Iva nas tim likovima zapravo vraća našem djetinjstvu, a što smo stariji, biva nam jasnije da ono za nas nije prošlo. Kad Ivinim kreativnim talentom iskrsne pred nama poznata povorka predvođena divom Regočem i vilom Kosjenkom, s Potjehom, ribarom Palunkom, Morskim kraljem, Kraljicom svih pčela, sa Zorom djevojkom, Svarožićem i drugima, shvaćamo da im je Iva ne samo udahnula novi život nego je time i nježno dotaknula neutihlo dijete u nama. Iva to čini nehotice, ali potpuno suvereno. Ivini likovi lako zapodijevaju igru s dječjom maštom jer su živi i vedrih boja, razigrani i puni života, poleta i osmijeha. Koristeći se likovnim sredstvima, Iva je postigla maniru odmjerenosti, oblikujući likove stilizacijom i redukcijom; prikazala je njihovu duboku psihologizaciju.
Magdalena Getaldić