Priroda uživo

SAŽETAK
Difrakcija X-zraka u kristalu, u sinergiji s mikroskopijskim, spektroskopijskim i ostalim fizičkim tehnikama, najmoćnija je tehnika u istraživanju kristalne strukture i mikrostrukture čvrstih tvari. Od otkrića difrakcije X-zraka u kristalu, 1912. godine, svjedočimo burnom i iznimno plodonosnom jednostoljetnom razvoju kristalografije. U difrakcijskoj slici tvari pohranjene su sve informacije o kristalnoj strukturi i mikrostrukturi; stoga je potrebno difrakcijsku sliku dekodirati primjenom matematičkih i fizičkih postupaka. Difrakcijske tehnike se posljednjih desetljeća brzo razvijaju uvođenjem sofisticirane instrumentacije, moćnih računala i sinkrotronskoga zračenja. To omogućuje prikupljanje i interpretaciju difrakcijskih podataka u realnom vremenu, čime se ostvaruje: kvalitativna i kvantitativna fazna analiza; 3D raspodjela elektronske gustoće (metalna stakla); točno mjerenje periodičnosti u kristalnoj tvari; granica topljivosti u čvrstoj otopini; precipitacijski procesi u prezasićenoj čvrstoj otopini (metalne slitine); termičko rastezanje; fazne pretvorbe; fazni dijagrami; kemijska stabilnost; kemijske promjene; veličina kristalita, kinetika rasta kristalita, rekristalizacija, deformacija kristalita, popuštanje defekata; vremensko razlučivanje dinamičkih procesa; kristalna struktura, 3D položaj atoma, duljina i priroda kemijske veze, koordinacija, konformacija; utjecaj kristalne strukture, mikrostrukture i defekata na fizička i kemijska svojstva te na biološku aktivnost tvari. Difrakcijske tehnike nalaze primjenu u nizu područja čovječje aktivnosti: složena istraživanja u fizici, kemiji, biologiji, dizajniraju lijekova, medicini, znanosti o materijalima, arheologiji, geologiji, zelenoj kemijskoj industriji, proizvodnji hrane, ostvarenju obnovljivih izvora energije. S pomoću njih ostvaren je uvid u molekulsku strukturu nukleinskih kiselina i virusa, te razvijen projekt čovječjega genoma. Mogućnosti difrakcijskih tehnika ilustrirane su primjerima istraživanja hrvatskih znanstvenika: metalne slitine (slika), metalni oksidi, poluvodiči, biominerali, organometalni spojevi, farmaceutici, proteini, fizika površina.

O PREDAVAČU
Diplomirao eksperimentalnu fiziku, obranio magistarski rad iz fizike čvrstoga stanja te postigao doktorat iz fizike, sve na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (PMF). Od 1961. do 1986. radio u Institutu Ruđer Bošković (IRB), a od 1986. do umirovljenja 2008. na PMF-u. Izabran za znanstvenoga savjetnika 1979., za redovitoga profesora u trajnome zvanju 1995. te za professora emeritusa 2010. Predavao na diplomskim i poslijediplomskim/doktorskim studijima. Vodio 25 diplomskih, 5 magistarskih i 10 doktorskih radova. Kao gostujući znanstvenik boravio na Sveučilištu u Manchesteru, u Slovačkoj akademiji znanosti te na Sveučilištu Martin Luther u Halleu.
Znanstvena djelatnost: fizika i kemija čvrstoga stanja, kristalografija i opća fizika. Primjenom rendgenske i elektronske difrakcije, elektronske mikroskopije i spektroskopije istražuje mikrostrukturu i fazne dijagrame materijala. Dao doprinos teorijskom i eksperimentalnom razvoju rendgenske difrakcije, te njenoj primjeni u istraživanju procesa precipitacije u prezasićenim čvrstim otopinama metalnih slitina i faznih dijagrama metalnih oksida, poluvodiča i biominerala. Objavio 250 znanstvenih radova, od toga 200 znanstvenih radova u časopisima koje navodi Current Contents. Radovi su citirani 5300 puta, indeks h=40. Na znanstvenim skupovima podnio 255 priopćenja. Održao 20 pozvanih predavanja na međunarodnim skupovima i školama. Bio član i predsjednik odbora za pripremu niza domaćih i 25 međunarodnih znanstvenih skupova, uključujući i skupove europske razine. Bio predsjednik Znanstvenoga vijeća polja fizika u IRB-u, predstavnik IRB-a u Savjetu Europskoga fizičkog društva, član Matičnoga odbora za područje prirodnih znanosti, polje fizika, voditelj domaćih znanstvenih projekata i projekta Hrvatska–SAD. Bio tajnik i predsjednik Znanstvenoga vijeća HAZU – Hrvatske kristalografske zajednice. Bio član Europskoga savjeta za difrakciju u polikristalu. Sudjelovao u izradi Hrvatskoga nacionalnog obrazovnog standarda i bio voditelj povjerenstva za izradu Nastavnoga plana i programa iz fizike. Sudjelovao kao nastavnik na ljetnim školama iz fizike. Urednik zbornika radova znanstvenih skupova o školstvu i kristalografiji koje je priredila HAZU. Suautor Rječnika iz kristalografije, fizike kondenzirane tvari i fizike materijala u izdanju Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Objavio radove o nazivlju u fizici u domaćim časopisima. Izabran za člana suradnika HAZU 1992. te za redovitoga člana HAZU 2004. Dobio Nagradu Grada Zagreba i Državnu godišnju nagradu za znanstveni rad. Član je Područnoga znanstvenog vijeća za prirodne znanosti.

O CIKLUSU PRIRODA UŽIVO
Hrvatsko prirodoslovno društvo, izdavač časopisa Priroda, organizira ciklus znanstveno-popularizacijskih predavanja pod nazivom Priroda uživo. Predavanja se održavaju dvaput mjesečno, a svako je popraćeno člankom u časopisu Priroda, jednim od najstarijih časopisa za popularizaciju prirodnih znanosti u Europi, koji izlazi od 1911. godine.