Prispjeti u dan

Izložba pjesničko-grafičke mape Vojislava Matage i Jure Kokeze.

SIŠAO PO SUNČEVOJ ZRACI
(V. Mataga, Orao)

Svaka pjesničko-grafička, ili grafičko-pjesnička, mapa pohranište je (u jednim koricama) simbioze dvaju doživljaja svijeta – jednog koji se izražava slikom (orbis pictus) i drugog koji se izražava riječju (orbis verbis). Kako bi se bolje razumjeli motivi i silnice koje su dva doživljaja privukla u zajedničku orbitu, valjalo bi im protumačiti narav prije susreta, prije njihovog zajedničkog (novog?) početka. No, naznačena zadaća nadilazi prigodni prostor i zadaću – okvire uvodne riječi-pohvale djelu (grafičko-pjesničkoj mapi), plodu «bliskog susreta», druženja i partnerstva pjesnika i slikara-grafičara.

Neosporna je činjenica da je Riječ bila «u početku»! i da je likovni čin uistinu post festum oblikovao novu nerazdvojnu cjelinu («slikoriječ» ili «riječosliku»), u grafičku mapu s naslovom PRISPJETI U DAN. Neosporna je činjenica, također, da je imaginacija, doživljaj svijeta grafičara Jure Kokeze bio i objavljivao se i prije susreta s poetskim svijetom, izričajem pjesnika Vojislava Matage. I dok Matagina Riječ stoji urezana u ploči vremena, otvorena za stotine i tisuće čitanja i mogućih poistovjećenja, Kokezine Slike-obrazi i Slike-odrazi, «zapečeni» kiselinom u metalnu matricu, tek su jedno od tih tisuću mogućih likovnih «čitanja»  Mataginih pjesama integriranih  u ovu mapu. Međutim, kao što svaki čitatelj pjesme, čitajući stvara svoju «pjesmu o pjesmi», tako i svaki gledatelj Kokezinih akvatinti (odvojenih od Mataginih pjesama) može vidjeti svoje slike treperavih Jurinih snovica (između sna i jave) – tog …svjetla što hita s neke ugasle zvijezde (Mataga, Mjernik). Dakle, svaki likovni stvaralac drukčije će «vidjeti» rečenice…dangubičnog soja (Mataga, Potomcima) – doživjeti istu pjesmu, osjetiti njen duh, njena raspoloženja, njene sjene i njena svjetla.

Što je učinio slikar-grafičar Jure Kokeza – taj, u ovoj prilici, drugi autor za nova  suzvučja? Osovljeni ekran vizije (površinu metalne matrice) inicijalno je raspolutio na točno dva jednaka dijela – lijevo Svjetlost i desno Tama. Pustio je da se u deset ploča, najprije nećkajući se, a potom sve drskije, jedno s drugim nadmeću, prepleću i, napokon, jedno u drugom potpuno izgube, ponište. Pustio je da napokon «bude svjetlo nad vodama»! 

U polutki Svjetlosti naziru su bezimene sjene, slogovi još neizrečenih imena stvari. Ne znamo je l' ih svjetlo rastrojilo ili tek potiče njihovo klijanje, stvaranje. U polutki Tame naziru se svjetalca tvari još neutjelovljene. Prah kolofonija – niti kristal, niti zemlja…
 
Kokeza ne prepisuje Matagu, ne ilustrira njegove jake sintagme. Sluša i slijedi pjesnikovu uputu: I neka vam je na umu potraga, a ne putovanje. (Mataga, Potomcima)  Nastoji pronaći (rekonstruirati) pjesnikov «generalni ton», atmosferu. Kao znakove prepoznavanja ili identificiranja, uzima tek naslove pjesama i daje im funkciju jedine «realne» likovne kopule s pjesnikovim poetskim iskazom. Osim spomenutih čitljivih (mimetičkih) kopula, sav drugi likovni repertoar oblika i znakovnih pretvorbi u ovim grafičkim listovima Kokezina je dogradnja zahvaćena, uglavnom, iz florealne sintagmatike.

Za oblikovanje deset matrica, za interpretaciju slikama i nijansama bogatog Mataginog introspekcijskog izričaja, Jure Kokeza odabire «čisti» akvatintni postupak višefaznog jetkanja kolofonijevog praha. Zašto? Taj postupak, prirodno i logično, sam se «podmetnuo» kao najpodatniji i najzahvalniji za traženo tremoliranje dubokih polusjena i magličastih svjetala –  jednako za nježni treptaj odsjaja, kao i za dramatični konvult velurnih tmina, za njihove iznenađujuće dodire i uvijek drukčije zaplete …u sumrak PRVOGA DANA (Mataga, Naši preci).

Frane Paro 
U Pagu, 2. listopada 2019.