Ptica Rugalica - Ivana Pipal
Ivana Pipal
Ivana Pipal (Zagreb, 1990.), vizualna umjetnica, diplomirala je na Odsjeku za animirani film i nove medije, ALU Zagreb. Izražava se kroz crtež, ilustraciju, animaciju i film. Za prvu autorsku knjigu Priča o teti Mandi nagrađena je poticajem Grada Zagreba za najbolja ostvarenja na području književnoga stvaralaštva (2013). Nakon izlaganja na Sajmu dječje knjige u Bologni, objavljuje ilustriranu knjigu Žuti grad, Plavi grad na 6 jezika, uvrštenu u White Ravens, međunarodni katalog najboljih knjiga za djecu 2017.
Jedna je od članica ženskog umjetničkog kolektiva Ljubavnice, režirala je i animirala nekoliko kratkih filmova, te redovito izlaže svoje radove kroz samostalne i grupne izložbe. U 2020. godini dobiva posebno priznanje Biennala ilustracije u Zagrebu, te MSU nagradu Salona Mladih, u 2021. predstavlja novu slikovnicu naziva Ptica rugalica i umjetničke asocijativne karte Emocije i stanja inspirirane psihoterapijskim praksama, a u 2022. je predstavila samostalnu izložbu u Muzeju suvremene umjetnosti naziva Nevidljivi prostori.
Galerija
Ptica Rugalica
Nakon bijega iz zoološkog vrta, papiga Ara upušta se u avanturu u kojoj će po prvi puta vidjeti i upoznati neke druge životinje. Isprva ohola i samoljubiva, papiga nema razumijevanja za drugačije od sebe, sve dok ne upozna nekoga tko će je podsjetiti da vrlo često vanjština ne odražava nečiju osobnost…
Priča o ptici rugalici, autorice Ljerke Rebrović, klasična je basna koja nosi jednostavnu, ali uvijek aktualnu i potrebnu pouku o tome koliko je važno razumjeti i prihvaćati različitosti drugi. Ivana Pipal kroz ilustraciju smješta simpatične i izražajne životinjske likove iz ove priče u divno oslikani krajolik.
Način gledanja
Nevidljivi prostori Ivane Pipal nastali su na razmeđu vizualnih umjetnosti i psihoterapije, prevodeći istraživanja ljudske psihe i njezinih mehanizama u likovni govor. Oslanjajući se na iskustva neuroznanosti, psihoterapije i psihologije te različitih tehnika za osvještavanje prisutnosti, autorica gradi vizualni jezik kao alat za razumijevanje unutarnjeg svijeta, osjećaja i apstraktnog mišljenja.
Govoreći o tim vizualizacijama kao istraživanju, auunom sviješću o sposobnosti uma istodobno stvara i analilzira svijet, pristupa vlastitom mentalnom prostoru i kao laboratoriju i kao ateljeu. Koncepti koje prikazuje i iz koji gradi vuzualizacije nisu tek neposredne spontane apstrakcije, nego proizlaze iz metodologije proučavanja svijesti i vlastitih mentalnih procesa s ciljem definiranja zakonitosti, struktura i mehanizma tih unutarnjjih, nevidljivih prostora.
Jasna Jakšić
IG
https://ivanapipalprints.tumblr.com/