Putujem dakle jesam: putopisi i putovanja

Kao što je poznato putovanja i zapisi o njima neobično su živa, raznovrsna i žanrovski šarolika tema. Nije to bez dubljeg temelja jer otkad je čovječanstva u ovom našem antropološkom obličju, putovanje je jedan od osnovnih egzistencijalnih modaliteta . Ono je spojeno s najznačajnijim točkama civilizacijske evolucije i kakvog- takvog napretka čovječanstva, pa nije neobična i pripadajuća potreba da se ti značajni trenuci zapišu i ostanu zabilježeni na uvid zainteresiranima, kako suvremenicima tako i budućim generacijama. Ali i oni „obični“, sasvim neambiciozni zapisi o nama manje ili više poznatim krajevima i ljudima mogu biti veoma zanimljivi i poticajni. Isto je i s recepcijskim aspektom, pa se suvremeni čitatelj rado prihvaća putopisne lektire.

U pravilu, tko kako, kada, kamo i zašto putuje određuje i vrstu zapisa o toj temi. Povijesni putopisi (Alberto Fortis, Pauzanija, Kristofor Kolumbo, itd.) dvostruko su nam zanimljivi; čitamo ih kao rekonstrukciju razdoblja, dakle kao povijesni izvor, ali i u neku ruku kao avanturističko štivo. Kako je svaki prostorni putopis istovremeno i duhovni, nije svejedno tko putuje i kojom mentalnom dioptrijom promatra nama egzotične kulture. Putopise s putovanja u nama udaljene i neobične zemlje naših suvremenika ili zemljaka čitamo u sasvim različitom ključu od onih iz dalje ili bliže povijesti, autora iz drugih zemalja ili pripadnika drugih kultura. Isto je i s putopisima o našim krajevima i ljudima stranih putopisaca, u kojima smo mi ti „drugi“, neobični i egzotični. Tada smo mi-oni „promatrani“, pa možemo suditi o sebi samima „tuđim očima“ i umom.

Putopisi nam mogu otkrivati daleke, nepoznate i egzotične zemlje, ali mogu biti podjednako zanimljivi ako govore o poznatim krajevima i ljudima, otkrivajući u njima nešto općenito nepoznato. U tom slučaju, što nam je opisani prostor bliži i „poznatiji“ utoliko je putopis zanimljiviji.

Pored svega toga, i recepcijski kontekst utječe na čitateljski ključ. Nije svejedno čitamo li putopisno štivo radi čisto spoznajnih razloga, ili zato što volimo književni stil autora, koji ima „dobro oko“ i još bolji literarni talent, pa nam je gotovo svejedno o čemu piše. Možda tražimo inspiraciju za neko egzotično odredište, pa skupljamo informacije o potencijalnim odredištima, ili žudimo za avanturom ali nismo dovoljno ambiciozni da i sami poduzmemo taj pothvat te nam je čitanje dostatna zamjena.

Kako bilo, putopisna je literatura pravi izbor za ljetno doba, samo treba izabrati ono što nas zanima i slobodno zaploviti literarnim krajolicima, a u tome nam može pomoći literatura u našem katalogu.