Radost slikanja / Blanka Salkić

Ova druga samostalna izložba slika Blanke Salkić otkriva duboku povezanost njene lirske prirode s odabranim motivima te slikarskom tehnikom akvarela.
Blanka nije slučajno otkrila u nježnosti i profinjenosti akvarela slikarski prečac do svojih lirskih motiva. Ona je s velikim povjerenjem u akvarel , naročito posljednjih nekoliko godina, krenula osvajati: pejzaže, šume, cvijeća, vedute gradova… Istražuje likovne ljepote, traži poeziju i ne misli da je u umjetnosti sve rečeno.
Zaokupljena je oblicima, kompozicijama, bojama, svjetlošću. Svojom maštom odvodi nas ponekad u hiperrealizam. Svojim slikama, autorica često upozorava na veličanstven i poluskriven svijet prirode i ulazi u tajne života te u dubinu svoje duše.
Talentirana slikarica Blanka Salkić svoje je akvarele naslikala s mnogo iskustva, strpljenja i ljubavi. U to j tehnici nema previše akrobacija već se treba držati klasične likovne discipline: boja i voda  i bijeli papir. Tako je sagradila akvarele: Breze, Šuma breza, Zima, Sljemenski put, Tulipani…
Sve je puno boja , svjetla, priča, atmosfera i imaju najčešće karakter lirske figuracije!
Slike: Maksimir, Put prema Vidikovcu, šuma breza… nastale su dobrim zračnim i linearnim perspektivama.
Izvirivanje bijelog papira i prozirnost boja daju svježinu, odličnu igru i slikovitost akvarelima.
Iz motiva: Kamenita vrata, Paviljon jeke u Maksimiru, izbija neki fluid tišine i prošlosti, daje melanholiju svakodnevnosti i daje duh podneblja istovremeno urastajući u zagonetan sklop sudbine.
Akvareli Blanke Salkić puni su narativnosti, mira, povijesnih priča, života, ljepote i radosti.
Iz mnogih pejzaža zrači nevidljivi fluid finih energija koje mogu „ liječiti naše oči i duše“.
Preporučujem autorici da i dalje strpljivo studira, traga za  likovnim ljepotama i vrijednostima, da i dalje obogaćuje našu likovnu baštinu te da sada u mirovini potpuno ispuni svoju „ sudbinu slikarice“.   
 

Blanka Salkić rođena je 23.09.1953. god. U Osijeku. Djetinjstvo i školske dane provela je u Zagrebu. Diplomirala je na Fakultetu organizacije i informatike. Veći dio radnog staža odradila je u Zagrebačkoj banci. U prostorima banke pohađala je  i svoj prvi likovni tečaj  kod profesora Žezline. Odlaskom u mirovinu aktivna je  u radionici akvarela pod stručnim vodstvom Ingeborg Crnogaj, te keramičkoj radionici pod vodstvom Gordane Strugar, u sklopu Zaklade zajednički put. Izlagala je na grupnim izložbama u knjižnicama grada Zagreba – Ivan Goran Kovačić, August Cesarec, Špansko sjever, Staglišće, na Zagrebačkom velesajmu u okviru manifestacije Pravo doba, te u prostorima poglavarstva grada Zagreba povodom Evropskog dana međugeneracijske solidarnosti, te galeriji grada Krapine ne samo sa likovnim već i keramičkim radovima. Kao članica dizajnerske radionice Petre Križan sudjelovala je na izložbi prilikom održavanja Ambiente. Članica je udruge umjetnika „August Šenoa“ te likovne sekcije pri Hrvatskom saboru kulture. Kako koketira i s ostalim tehnikama: akrilom, uljem i keramikom, sudjelujući na natječaju raspisanom od strane Hrvatskog sabora kulture izlagala je svoj likovno-keramički rad u galeriji grada Krapine.
Svoje prvo veliko predstavljanje imala je u prostoru koji je prilagođen za likovna događanja u Hatzovoj 8. Vedra  je duha i izražajnog temperamenta.  Bogatstvo boja i kolorit podneblja u kojem je rođena prenosi na svoje slike.


Listajući Blankine satove na radionici slikanja akvarela, opažam ljubav prema toj tehnici, uživanje u prelijevanju boja, učenju nečeg novog, Akvarel nije samo vodena boja i papir, akvarel je melodija kojom tu radnju prenašamo misaono na papir, pažljivo promatrajući dobiveno, pazeći pritom da nas voda ili boja ne iznenadi, pobjegne i da ne nastanu packe koje mogu narušiti smisao slike. Blanka se uspješno uživila u tu tehniku. Nisam sumnjala u rezultate stvaranja, jer Blankina želja za učenjem nečeg novog, vidljiva je na ovim slikama. Čestitam, i ponosna sam što sam nešto lijepo unijela u Tvoj život.