Raspjevani snijeg
Kažu da Inuiti imaju stotinu naziva za snijeg. Jer se snijeg od snijega razlikuje kao nebo od zemlje, kao vatra od vode. No 1986. profesorica za moderne jezike Laura Martin sa Sveučilišta u Clevelandu detektirala je da mit o stotinama eskimskih riječi za snijeg potječe od njemačkog antropologa Franza Boasa, koji je bio oduševljen Inuitima s kanadskog otoka Baffin i koji je 1911. napisao knjigu "Um primitivnog čovjeka". On je tek usput natuknuo, kao puku ilustraciju, četiri inuitske riječi za snijeg. Na njega se nadovezao američki lingvist Benjamin Whorf koji je malo prije smrti 1941. lansirao hipotezu po kojoj prirodno okruženje utječe, primjerice, kao kod Inuita, na različitost riječi za neku pojavu. Teza je danas kontroverzna, ali je čak i Whorf ustvrdio da Inuiti imaju sedam riječi za snijeg. Nakon toga zakotrljala se lavina i nerijetko se može čuti da Inuti imaju 400 riječi za snijeg. Kad bi koji Inuit došao na Knežiju i vidio prekrasne crteže i kolaže na temu snijega u prosincu, koje su pod vodstvom dramske voditeljice i odgojiteljice savjetnice Božice Knežević te odgojiteljice mentorice Mirte Pucek napravila djeca iz odgojnih skupina Medvjedić i Zebrica iz Dječjeg vrtića Grigora Viteza, sigurna sam da bi se broj njihovih riječi za snijeg opet povećao. Veselje koje djeca osjećaju pri pogledu na snijeg utisnuto je i vidljivo u svakom djeliću slika i kolaža. Svaka slika i svaki kolaž zrcali jasnom i ničim oskvrnjenom radošću. Ima tu i drveća i pingvina i sova i medvjeda i ptičica, a slikama protrči i pokoji zečić. No tu je još netko. Pogađate: sveti Nikola. S vrećom punom darova gazi po snijegu nasmiješen i sretan. Sudeći po svim tim osmjesima, nikom nije hladno unatoč debelom snježnom prekrivaču. Zapravo je to poruka malih slikara o tome koliko vole snijeg. I koliko vole prosinac. I svetog Nikolu.
