Petar Šegedin, svestrani pisac i kulturni djelatnik izrazito plodna stvaralačkog puta, punih je šest desetljeća bio aktivan u hrvatskom kulturnom, javnom i književnom životu. Zauzimao se za dignitet koji treba imati hrvatska književnost, koju je podignuo na razinu „europske“, i zbog toga je zavrijedio da izložbom obilježimo 115. obljetnicu rođenja i pritom podsjetimo na njegovu književnu veličinu. 

Otok Korčula, osim mitske Kirke, izrodio je mnoge važne kipare i slikare, pisce i poete, među njima i Šegedina. Romanopisac, novelist, putopisac i esejist rođen je 8. srpnja 1909. godine u selu Žrnovo na otoku Korčuli. Šegedini su stara žrnovska obitelj koja se spominje već 1590. godine. U rodnomu selu Petar završava pet razreda pučke škole, a u gradu Korčuli četiri razreda građanske škole. Učiteljsku školu završio je u Dubrovniku, što je označilo prekretnicu u njegovu životu jer ondje upoznaje i druži se s Radoslavom Tasovcem, autorom dviju anarhističkih knjiga („Saidif“, 1923. i „Saidifovi učenici“, 1925.) u kojima je propovijedao svojevrsni ničeanizam.
 

Nakon završetka učiteljskih studija službovao je najprije u Kuli Norinskoj (dolina Neretve) gdje je bio osuđen na osamljenost i suočavanje s vlastitim bićem, zatim u Račišću (Korčula) gdje se družio sa Šimom Vučetićem i Cvitom Fiskovićem, s kojim će ga kasnije vezivati dugoročno prijateljstvo. Šegedin dolazi u Zagreb 1937. kao nastavnik u Vježbaonicu Više pedagoške škole, koju istodobno sam pohađa i završava, a potom završava i studij filozofije i psihologije na Filozofskom fakultetu. Put od Žrnova do Zagreba, kako je sam rekao, bio je prijelaz iz arhajske, mitologizirane cjeline u višu. 

Iz putovanja 1937. u Padovu i Veneciju, a potom 1939. po SAD-u, nastaju putopisi koje je netom nakon rata i objavio. 
 

Književno je započeo djelovati u Krležinu časopisu Pečat 1939. godine, gdje objavljuje ulomke pripovjedačke i putopisne proze pod pseudonimom Petar Kružić. 
 

Poslije rata uz pomoć Krleže i Kaleba objavljuje romane, koji su dio trilogije, „Djeca Božja“ (1946.) i „Osamljenici“ (1947.), na koje se žestoko obrušila kritika „socijalističkog realizma“. Godine 1946. postaje tajnik Matice hrvatske, a javnom se radu marno posvećuje sve do 1971. kada ga se proglašava državnim neprijateljem zbog aktivnog sudioništva u „hrvatskom proljeću“ i zbog potpisivanja Deklaracije. Nakon toga Šegedin emigrira u Austriju i Njemačku, s tim događajem povezana su djela „Getsemanski vrtovi“ (1981.) i „Frankfurtski dnevnik“ (1993.).  

Godine 1949. Šegedin se suprotstavio socrealističkoj estetici referatom pod nazivom „O našoj kritici“, gdje je istaknuo ideju o slobodi umjetničkog stvaranja i tezom o nedovršenosti ljudskog života kao takvoga.
 

U razdoblju od 1956. do 1960. Šegedin je savjetnik za kulturna pitanja u jugoslavenskoj ambasadi u Parizu. Nakon povratka iz Pariza, dolazi u Zagreb i Krleža ga poziva da se vrati u Leksikografski zavod, ali radije odabire status slobodnog književnika. 

Bio je predsjednik Matice hrvatske, kao i predsjednik Društva hrvatskih književnika. Godine 1950. biran je za dopisnog člana Akademije, a od 1963. redovni je član HAZU. Godine 1992. dobio je nagradu „Vladimir Nazor“ za životno djelo. Također, dobitnik je  i nagrade Ivan Goran Kovačić za najbolje književno ostvarenje, zbirku pripovijedaka „Orfej u maloj bašti“ (1964.). Umire u Zagrebu 1. rujna 1998. godine, u bolnici u Dubravi. Nakon ispraćaja na Mirogoju, sahranjen je u uskom krugu obitelji u Orebiću. 

 

Svojim djelom, prvenstveno svojom prozom, učeći od Kanta, uvažavanje drugosti od S. Weil, pobunu od Camusa, a bačenost čovjeka u egzistenciju od Sartrea, Šegedin je inaugurator određenoga proznog modela u poratnoj hrvatskoj književnosti koji pripada samom vrhu hrvatske i europske književnosti.  

Akademik Dubravko Jelčić za Petra Šegedina rekao je: „Poklonik i apostol riječi, svoje riječi i riječi uopće, one „prave riječi“ za kojom s toliko strasti traga kroz cijelo svoje književno djelo.“ Zaključno - svatko može ispričati priču, ali je malo tko može ostvariti. Šegedin majstorski priča, kao da se priča svakodnevno dešava baš svakome od nas. I upravo je u tome tajna Šegedinova nenadmašiva umijeća.

 

Vrijednost Šegedinove misli i književnih djela svjedoče i Dani Petra Šegedina, kulturno-znanstvene manifestacije s međunarodnim sudjelovanjem, koja se od osnutka 2005. godine bienalno održava do danas, u suradnji s Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti, Leksikografskim zavodom Miroslav Krleža, Maticom hrvatskom i Društvom hrvatskih književnika, uz potporu Dubrovačko-neretvanske županije i Ministarstva kulture i medija RH.

 

Putem poveznice na katalog može se provjeriti raspoloživost djela Petra Šegedina u bogatom fondu Knjižnica grada Zagreba.