Ritam grada

Izložba fotografija Jurice Lenarda s nazivom „Ritam Grada“ je pravi doživljaj za svakog foto sladokusca koji voli zaviriti dublje u fotografiju i doživjeti što je autor htio reći.
 
A ovaj autor zaista ima što reći. Jurica za ovu izložbu nije prikazao „the best of“ fotografije koje je na brzinu sakupio iz raznih fajlova u svom kompjuteru nego ju je gradio manirom dobrog graditelja; od promišljanja, čišćenja ideje, preko realizacije, pa do odabira i obrade.
 
On bilježi samo ono što vidi, ali ono što ga vuče, ono što ga nadahnjuje. Nema tu namještanja motiva, ni komercijalnog razmišljanja i poštujem njegovu dosljednost u tome.
 
Tema koju je odabrao je zahtjevna i nije moguće snimiti u dan-dva. Ona se spontano događa i ne možemo utjecati na nju. Jurica je uložio puno vremena i izlizao đonove dok je stvarao ove slike. Nije se prepustio zamci da u izložbu ubaci i fotografije koje su dobre, ali se ne uklapaju u cjelinu.
 
Dapače, svaka je od njih posebna, a u isto vrijeme dio jedne iste priče. Juričine priče.
E, o toj priči bih htio nešto reći: Autor je izložbu nazvao „Ritam Grada“, no nije ovo slikovni opis života sa zagrebačkih ulica, nego je priča o ulici u njemu. Ako pogledate malo bolje fotografije Jurice Lenarda, vidjet će te da se ponavlja uvijek isti motiv. Na svakoj slici je u fokusu samo jedno biće (najčešće je to čovjek, dijete, ili pas) u tihoj interakciji sa okolinom.
 
Tako doživljavam Juricu osobno: Njegova je tiha senzibilnost i krhka struktura utjelovljena u muškarcu- fotografu. To jedno biće na fotografijama nije pretenciozno u svom poziranju, ono nije groteskno, ono se ničim ne ističe, ono je jednostavno uhvaćeno u svojoj samoći i u upijanju onoga što ga okružuje.
Njegovi „junaci“ su kao i on: mirni promatrači, ljudi udubljeni u svoja razmišljanja, oni hodaju, gledaju, čitaju, pjevaju, rade, čekaju... uvijek mirni, oni su uvijek u slici, ali opet kao da ne pripadaju njoj i kao da su uljezi koji svojim prisustvom samo pojačavaju dojam ulice.
 
Juričine fotografije lišene su ljepuškastih boja, crno-bijela tehnika odlično naglašava formu i jasnoću odnosa u slici. Kompozicije su mirne, stabilne i površnom gledatelju će se činiti dosadne i obične.
No baš u tome je ljepota, jer danas kada smo bombardirani informacijama i brzinom, njegove fotografije nam otvaraju novo polje za istraživanje različitih dubina likovnosti.
 
A tome pomaže to što na svakoj fotografiji možemo uživati u perspektivi prostora i dva plana, bliži i dalji, od kojih jedan bude oštar, a drugi u „bluru“ . Na taj način opet nenametljivo komentira postavljanjem jednog od planova u fokus.
 
Na kraju zahvaljujem autoru što se odupro modi „nabrijavanja“ fotografija HDR obradom, što nije popustio jeftinim efektima smišljenim za sakupljanje lajkova na društvenim mrežama, nego je hrabro i iskreno i bez uljepšavanja ispričao svoju priču. Priču ulice ravno nama u lice.
 
Ratko Mavar

Izložba "Ritam grada" Jurice Lenarda priređena je u okviru projekta Kvartovska bibliografija.