Novi roman Roberta Međurečana prvi je u kojem se autor odmaknuo od teme rata. Predstavlja mnoštvo živopisnih sudbina likova koji nastanjuju jednu minhensku zgradu za strance i jednog Nijemca, svojevrsnu Noinu arku nacija, rasa, jezika, običaja i kultura koje se, u danim okolnostima, prepliću i trpe prilično skladno. Tome pomaže brižni hauzmajstor Andrija zvani Kafka, također našijenac, „dobri skretničar sudbina i čuvar tajni”. Kroz lik Domagoja, profesora hrvatskog jezika koji prione na bauštelu, pratimo priču koja od naoko bezazlene krađe vrtnih patuljaka od strane pripadnika alternativnog pokreta koji se bori za njihovo oslobađanje i „puštanje na slobodu” prerasta u ozbiljnu kriminalističku fabulu. No najsnažniji dio knjige ostaju likovi i priče o njihovim sudbinama. Osobitost je ove knjige što je po prvi puta nekima od njih autor dopustio da dotaknu sreću.



  Projekt je sufinanciran sredstvima Grada Zagreba