Spisateljica Rosie Kugli niz je godina, svojim romanima za djecu, prisutna na uzburkanom hrvatskom tržištu naslova za djecu i mlade bilo da se radi o njezinim starijim romanima o životu i uspjesima istaknutih hrvatskih sportaša ili najnovijim 'Nisam ti rekla', 'Hod po rubu', 'Dvije crte plavo', 'Mala sirena i dječak Roko', 'Ikone: neustrašive žene koje su promijenile Hrvatsku', u kojima hrabro progovara o temama koje se guraju pod tepih, o kojima se šuti. Zato su ti naslovi, s realističnom fabulom i prepuni emocija, danas izuzetno intrigantni mladim čitateljima i osvajaju ih neposrednošću i iskrenošću. Hrabro je ući u svijet mladih i suočiti ih s ponekad bezizlaznim i/ili tragičnim ishodom.

Autorici to uspijeva te se stoga navedeni romani čitaju u hipu i rijetko koga ostavljaju ravnodušnim.

O knjigama za mlade:

Knjiga je osvojila prestižnu književnu nagradu „Grigor Vitez“ za najbolji književni tekst za mlade u 2015. godini. Odmah po izlasku, knjiga je od strane čitatelja  proglašena hrvatskom inačicom „Mi djeca s kolodvora ZOO”. O kvaliteti samog romana dovoljno govori činjenica da je u nepunih godinu dana knjiga doživjela svoje drugo izdanje te je prevedena na slovenski jezik. Knjigu su podržali i dalje podržavaju najznačajniji hrvatski alkoholozi kao što je doc. dr. sc. Darko Breitenfeld, ali i drugi vrsni stručnjaci iz područja zdravstva: dr. Ivana Portolan- Pajić, voditeljica Odjela za zdravstvo, dr. Ivan Ćelić, specijalist psihijatrij i predsjednik Odbora za zdravstvo Skupštine grada Zagreba, prof. dr. sc. Marina Kuzman služba za školsku i adolescentsku medicinu i prevenciju ovisnosti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, prof. dr. sc. Danijela  Štimac Voditeljica Odjela za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti, prof. dr. sc. Mirjana Orban Voditeljica službe za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti, dr. sc. Ana Puljak Voditeljica Odjela za promicanje zdravlja u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, dr. Mislav Herman, ali i mnogi drugi stručnjaci kao što su pedagozi, profesori, knjižničari. 

Citirati ću i isječak osvrta na moje djelo: „Prema preporuci Gradskog ureda za zdravstvo i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo knjiga „Nisam ti rekla“, vrijedni je doprinos u preventivnom radu s učenicima.  Knjiga je ujedno i jedna je od provedbenih aktivnosti u okviru Akcijskog plana suzbijanja štetne uporabe alkohola u gradu Zagrebu i Akcijskog plana grada Zagreba za prevenciju i suzbijanje zlouporabe droga te drugih oblika ovisnosti.”

Knjiga je predstavljena i na debatama, književnim susretima, televizijskim i radijskim emisijama te, naglašavam, mnogim javno-zdravstvenim tribinama i stručnim skupovima, od kojih izdvajam kongres „Mladi i ovisnost“ i stručni simpozij „Nove i stare ovisnosti“.  Da je knjiga aktulna i punih šest godina nakon izlaska, govori podatak o porastu konzumacije alkohola i droge među mladima. Hrvatska je po konzumaciji alkohola i droge među mladima neslavan rekorder. U alkohološkom glasniku predstavljen je i osvrt na knjigu, a njena važnost u edukaciji i prevenciji je neizmjerna - gotovo da i nema škole u zagrebačkoj županiji koju dr. Breitenfeld i ja nismo obišli predstavljajući knjigu i održavajući književno-zdravstvene radionice (često i bez financijske naknade). Gostovanja se nastavljaju sve ove godine, ne samo u Zagrebu, već i u drugim gradovima. Sa dr. Anom Puljak godinama provodimo program „književno-zdravstvenih“ radionica kroz radionice čitanja i književne susrete na kojima obrađujemo knjige (Nisam ti rekla, Hod po rubu, Dvije crte plavo) .

Nakon što je kroz književnu formu razotkrila jednu od društveno najrelevantnijih tema i pitanja što se to događa s današnjim mladima, nastavilja secirati 'uznemirujuće' pojave među mladima. 

Knjiga „Hod po rubu“ obrađuje jednu od društveno najrelevantnijih i najosjetljivih tema i pitanja: nasilja i mladenačke delinkvencije, koja u suvremenom hrvatskom romanu za mlade nije relevantno ni dodirnuta i koja je zaštitni znak javnozdravstvene kampanje 'NIJE COOL BITI BULLY'. Knjigu je  preporučila i dr. sc. Lana Peto Kujundžić, predsjednica Udruge sudaca za mladež, obiteljskih sudaca i stručnjaka za djecu i mladež, a knjiga je u fokusu mnogih zdravstvenih i književnih tribina i debata te služi i kao alat u edukaciji koordinatora školskih preventivnih programa o vršnjačkom nasilju u okviru projekta „Nije cool biti bully“. 

Knjiga „Dvije crte plavo“ koja se bavi neodgovornim spolnim ponašanjem i problemom maloljetničkih trudnoća (koja je u stalnom porastu) postavljena je na kazališne daske u Teatru EXIT, predstavljena na književnim susretima i gostovanjima, debatnim klubovima, televizijskim i radijskim emisijama, književno-zdravstvenim tribinama itd. Nakon svake izvedbe sa stručnjacima se vodi razgovor na temu knjige i kazališne predstave i 'Dvije crte plavo'.

Kroz knjigu IKONE ispričala sam priču o ženama koje su se odvažile učiniti nešto u vremenu koje nije uvijek bilo poticajno. vojim su životom i radom pokazale da se vrijedi svim snagama boriti za ono u što vjeruju. Kroz knjigu sam željela pokazati koliko su žene snažne, inteligentne i nepobjedive kada si zacrtaju jasan cilj. Život mnogih od njih nije bio bajka, ali one su svojom predanošću i hrabrošću savladale sve prepreke i pokazale da ne postoje snovi koji se ne mogu ostvariti. Željela sam pokazati da se znanje i upornost uvijek isplate i da nikada nije prerano (ali ni prekasno) početi ostvarivati svoje snove. 

Portretirala sam žene slikarice, kiparice, znanstvenice, liječnice, umjetnice, prevoditeljice, plesačice, glazbenice, glumice, spisateljice, političarke iz svih krajeva lijepe naše, žene koje su zadužile hrvatsku povijest i društvo. Ono što bih svakako željela naglasiti da na hrvatskoj kulturnoj, političkoj, znanstvenoj, umjetničkoj, sceni postoji mnoge koje nisu stale u knjigu, a koje svakim danom doprinose razvoju hrvatske umjetnosti, kulture i znanosti. Knjigu IKONE treba čitati djevojčicama i djevojkama  da vide koliko su žene jake i sposobne te na kakve su sve načine poboljšale svijet, ali ju treba čitati i dečkima da ih još jednom podsjetimo kako stojimo uz njih, potpuno ravnopravno!

 

Kultna knjižara „Kugli“ bila je sinonim za kulturna događanja krajem XIX. i u tijeku cijelog XX. stoljeća. I nakon drugog svjetskog rata, u vrijeme kada je u tim prostorima poslovala izdavačka kuća „Mladost“ stari Zagrepčani znali su reći: „Idem kod Kuglija!“  Tamo su se održavale  promocije knjiga,  priređivale su se brojne izložbe slikara, kipara i fotografa. Jednom riječju, na toj je adresi oduvijek bujao  život prepun kulturnih događanja. Kultno mjesto nekadašnjih književnih susreta, razgovora i kupnje vrijednih knjiga danas je popularna trgovina s odjećom. Danas malo tko zna tko je bio Stjepan Kugli, malo više ljudi zna da je u Ilici 30 bila knjižara "Mladosti",  ali rijetki su oni koji si mogu predočiti značaj te knjižare u hrvatskoj povijesti. Nema više ljudi poput akademika Ivančića, Jelčića ili Margetića koji su s puno poštovanja pričali o knjižari Kugli. Pokojni Kušan uvijek je govorio:" Ništa bez Kuglija". Da, stari Zagrepčani išli su kod Kuglija. Stoga mi je jako drago da i akademik Pavao Pavličić u predgovoru ističe vrijednost obrade ove teme koja u nekim građanima Zagreba još uvijek budi uspomene na neko drugačije vrijeme, neobilježeno konzumerizmom bez pokrića, s napomenom da neki njegovi prijatelji još uvijek znaju gdje je to „kod Kuglija“.  

Iako su neki pretpostavljali da u ovoj knjizi možda predstavljam korijene svoje obitelji, zapravo predstavljam čovjeka s kojim me veže ljubav prema knjigama, s kojim dijelim isto prezime i ljubav prema našem gradu. A obje se trudimo ovaj grad obogatiti knjigom. Mislim da čovjek koji je u svojem životu proizveo skoro 4000 knjiga i odgojio stotine tisuća čitatelja nije zaslužio da ga prekrije prašina zaborava. Ovo je priča o Zagrebu kakav je nekoć bio, o ljudima koji su obilježili život moga grada. Ova knjiga teži buđenju svijesti o nekim velikim „malim“ ljudima koji su pokrenuli književne i izdavačke procese uz diskretnu poruku da je knjiga temelj na kojem se gradi nacionalni identitet i da bez književnosti nema kulture.