Sanela Đurinec Raič: Sedam dana
Galerija Oblok predstavlja izložbu slika Sedam dana akademske slikarice Sanele Đurinec Raič. Otvorenje izložbe je 03. ožujka 2015. u 19 sati.
Sanela Đurinec Raič rođena je 20.08 1979. g u Zagrebu, gdje je i završila školu za Primjenjenu umjetnost i dizajn. 2003. g. diplomirala je slikarstvo na Likovnoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Igora Rončevića. 2003. godine dobila je i Rektorovu nagradu za slikarstvo. 2008. g. nagrađena je kao dobitnica prve nagrade Erste banke, «Novi fragmenti IV». 2010. g. magistrirala je slikarstvo na Likovnoj akademiji u Ljubljani, u klasi prof Gustava Gnamuša. Član je HDLU-a. Živi i radi u Zagrebu.
Samostalne izložbe
2003 g .Zagreb, Galerija Vladimir Nazor“DNK-niz“
2004 g .Zagreb, Galerija, Matice Hrvatske
2005 g .Zagreb, Galerija,CEKAO
2006 g .Zagreb, Galerija ,Kristofor Stanković
2007 g .Zagreb, Roland Berger
2007 g .Zagreb, Galerija,Matice Hrvatske
2008 g .Zagreb, Izložbeni prostor Porezne uprave
2008g .Zagreb, Galerija, Francuske Čitaonice
2010 g .Ljubljana, Bežigrajska Galerija
2011 g .Zagreb,Galerija Stančić
2012. g. Galerija Vladimir Filakovac
2014.g. Galerija Sv. Nikola, Malinska, Krk
Skupne izložbe
2001. Požega, Galerija Hajdarević
2002. g Zagreb, Kristofor Stanković
2003. Zagreb, Galerija SC
2005.g Zagreb Dom HDLU-a
2006.g Rijeka Galerija Kortil
2008.g. Zagreb, Mimara
2010.g. Zagreb, Galerija Stančić, salon mladih
2010.g. Ljubljana, Bežigrajska galerija
2010g. Zagreb, Galerija Stančić, Salon mladih
2014. g. Dom HDLU-a
Sanela Đurinec-Raič: SEDAM DANA
Promatrajući slike akademske slikarice Sanele Đurinec-Raič, ne znamo čitamo li Kafkin Proces ili gledamo li filmove Orsona Wellesa ili Alfreda Hitschcocka. I sama autorica slika izložbe SEDAM DANA spominje Wellesov film The Trial kao izvor inspiracije. Sedam dana je slijed ponavljajućega cikličkog kruga naših monotonih rutiniranih života. Svaki motiv za slikaricu postaje simbol. Simbol je ujedno poveznica između realnoga i fantastičnoga, nadrealističkoga svijeta u kojemu se čuvaju intimna sjećanja. Čovjek-pojedinac zatvoren je u klaustrofobičnom prostoru. Na većini slika, ustaljenih dana u tjednu, pozadinu prekrivaju kvadratići koji vibriraju pretvarajući se u kubuse: u prvom danu prekrivaju zid i ženski lik, time se žena stapa sa zidom. Kao da uzaludno pokušava pronaći izlaz iz labirinta jednoga dosadnog ponedjeljka. Ne može jer je izgubljena, puna tjeskobe i nemoći. Mazohistički njeguje svoju paranoju i ne okreće se prema prozoru gdje ptice donose vedriju stranu života. Ipak, žena gura zid baš kao i Sizif kamen. Time što ne odustaje od guranja, pobjeđuje vlastitu sudbinu. Egzistencijalna kriza vidljiva je na svim slikama. Čovjek je toliko sam, ali i čudesno izdvojen. Kod Kafke čovjek je optužen, a ne zna za što. Protiv njega se vodi proces. Kod Hitchcocka u većini filmova nevini protagonisti također su lažno optuženi. Na predstavljenim slikama čovjek bježi i od vlastitih optužbi i egzistencijalnoga straha. Ptice su simboli čovjekova straha, stoga je slikarica Sanela Đurinec-Raič u njihovu liku prikazala čovjeka zatvorena u vlastitim krletkama. Čovjek je talac vlastitih fobija. Čini se da ništa ne ovisi o njemu. Njegovim životom upravljaju neke druge nevidljive sile, bogovi, Veliki Brat, pandže liberalnoga kapitalizma. Kao kod Krleže Nepoznati Netko krade čovjeku energiju i umjesto njega kreira i poteže njegove poteze, a čovjek se kreće kao lutka na koncu (konkretan, eksplicitan prikaz jednog dana). Čovjekova okolina, naznačena kao nedovršeni ljudski likovi, bolje rečeno: humanoidi-roboti, predstavlja amorfnu masu. Čovjek je okružen svijetom laži, stoga pinokiji petog dana imaju duge nosove. Važan je motiv vremena. Za razliku od antologijske Dalijeve slike Postojanost pamćenja (ili sjećanja), gdje se satovi tope, na Sanelinoj slici „vrijeme se već otopilo“ i ostala je samo čahura džepnog sata, vrijeme je nestalo u spinalnom krugu. Čovjek nikad nema vremena za doživljaj radosti. Sada je trenutak da se čovjek trgne. Lucidni nedjeljni trenutci, s fazom opuštanja, neka postanu početak nekog novog tjedna veselijega života. To nas vjerojatno čeka na drugoj izložbi slikarice koja ne podliježe samo dekorativnom komercijalnom slikarstvu. Jedan od kriterija ocjenjivanja umjetničke vrijednosti nekog djela i jest uspješnost intermedijalnog povezivanja. Nije li slikarica Sanela Đurinec-Raič, povezujući književnost, film i slikarstvo, to izvrsno odradila?
Anđa Raič, prof. književnosti
