Ideja izložbe je popularizirati tkanje kao stari, zaboravljeni zanat. Koriste se tehnike tkanja na tkalačkom stanu, ali i na okvirima, s vunom, pamukom, lanom i svilom, papirom, špagom i raznim ostalim materijalima pogodnima za tkanje.

 

Iako je Sanja Šebalj diplomirala Anglistiku i Komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, ono što ju je spojilo s tkanjem je ljubav prema putovanjima, likovnoj i glazbenoj umjetnosti, nemirni duh, te potreba da se kreativno izrazi. Obilazeći europske i svjetske tržnice i trgovine tijekom svojih mnogobrojnih izleta, ona skuplja materijale (svilu, vunu, lan i pamuk), ali i nešto puno važnije: ideje i inspiraciju. Upijajući slike na koje nailazi, boje, motive, igre, ona stvara svoja mala umjetnička djela. Igrajući se s bojama i oblicima, u svoja djela utkiva melodije, ljude, njihove emocije i tako svakodnevicu čini zanimljivijom.