Sasvim dovršena priča

Od prvog razreda osnovne škole oni dolaze redovito u knjižnicu, i individualno i grupno. Znaju sve što treba znati o knjižnici. Primjerice, i zavezanih očiju znaju na kojoj je polici knjiga koju trebaju, koliko je u knjižnici primjeraka skraćenih izdanja kakve lektire, kako pretražiti knjižnični katalog i još puno više. No zbog silnih školskih obaveza, nisu još uspjeli pročitati sve knjige sa svojega Odjela za djecu i mlade. Stoga knjižničarke imaju još pokojeg asa u rukavu. Kojega sad izvlače uz veliko i zvučno: „Uh, dobro je!” Prijeko im je potreban pokoji adut kad je riječ o četvrtašima OŠ Horvati, velikim knjigoljupcima i znalcima.
No bez njihove se pomoći ipak ne može. Unatoč asu u rukavu. Rekosmo da su znalci, ti malci. A kako su znalci, pomoći će knjižničarkama ispričati jednu posebnu priču, najposebniju. I samo uz njihovu pomoć, ta će priča biti sasvim dovršena.

U građi za povijest školstva Kraljevine Hrvatske i Slavonije Antuna Cuvaja tom VIII. stoji:
"Naredbom kr. hrv.-slav. -dalm. zemalj. vlade, odjela za bogoštovlje i nastavu, od 7. kolovoza 1895. br. 11. 743 izadni su normalni nacrti za gradnju seoskih pučkih škola. Toj je naredbi pridodan i naputak za gradnju, koji govori: o glavnim načelima za gradnju jednostavnih zgrada, o gradilištu, o načinu gradnje, o uređenju školske sobe i hodnika, o školskom pokućstvu, o uahodima, o učiteljskim stanovima, o postupku kod osnivanja i gradnje nove škole.
Po ovim nacrtima sagrađene su mnoge školske zgrade širom mile nam otadžbine.
Godine 1897. u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji izgrađeno je 17 škola, a među njima i škola u Zagrebu - Horvatima."