Sedmosatni performans Evangelie Basdekis: I Trust You

Evangelia Basdekis je autorica porijeklom iz Grčke, koja živi i radi u Ateni i Londonu gdje djeluje u krugu live art umjetnika. Live art je pojam koji označava eksperimentalne umjetničke strategije izvedbenog karaktera, tzv. nove kulture izvedbe koje uz ljudsko tijelo uključuju različite medije i discipline. Njezin rad se nadovezuje na umjetničke prakse 90ih, razdoblje buma radikalnog body arta koje su obilježili primjerice Ron Athey, Orlan ili Franko B koji je i Basdekis bio mentor. Estetika joj je nešto manje dramatična od Frankove, ali poput njegove, vrlo poetična. Za radove joj je također osobita upotreba ironije i humora.

U zagrebačkom performansu “I Trust You” umjetnica pomoću igle i šarenog konca veze goblen na svom tabanu. Slika koja nastaje tijekom sedmosatnog performansa prikazuje lik slavnog Mickeya Mousea. Ušivanje dječjeg junaka u tijelo stvara snažan dojam začudnosti same akcije. “Mickey Mouse podsjeća na mirno djetinjstvo umjetnice, kada je služio snu o bogatom Zapadu što ga je sanjao nevini um djeteta s Balkanskog poluotoka (Grčka). Slavni se lik Mickeya Mousea u ovom performansu pretvara u prizor iz noćne more, postajući sinonimom straha kojeg potiče američka politika. Performans je očajni pokušaj umjetnice da artikulira govor o umjetnosti, životu, politici, istovremeno tragajući za svojom ulogom u suvremenom društvu. Ovi pokušaji završit će parodijom “transgresivne” umjetnosti, koja pokušava prijeći granice, oskvrnuti ograničenja, naglavačke izokrenuti uređeno društvo, naposljetku završavajući kao donkihotovski neuspjeh. Publika će pak ove pokušaje uvijek doživljavati kao šou i uvijek će činiti razliku između sebe i budale, bogohulnice (umjetnice).”, objašnjava Basdekis.

U ovom angažiranom performansu tijelo umjetnice je mikroprostor agresivne ali istodobno meditativne akcije opiranja društvenoj kontroli u kojoj su “i umjetnica i posjetitelji izloženi nasilju i boli”. To nije ekspresivno tijelo devedesetih na kojem se izvode ‘grandiozne geste’, već je to tijelo na kojem s mnogo strpljenja, podvrgavanjem strogim pravilima te neprestanom ponavljanju, nastaje malen ali dojmljiv prikaz. “Ponavljanje je ritualna i proizvodna rutinska gesta koja mi pomaže ukazati na moć i nasilje autoriteta. Pokušavam ostati mrtvo-hladna dok otuđenje postaje sve jasnije... Pokušavam opisati anesteziranje ljudskog bića, društva.”

Sliku kakvu izrađuje Basdekis su, barem na ovim prostorima, vezle naše bake. »ak ni tematika nije toliko različita, poglavito kada izrađuje primjerice Mona Lisu (ikona koju upotrebljava u drugoj verziji ovog performansa) jer su reprodukcije remek-djela ‘starih majstora’ bile omiljen motiv goblena koji su visjeli na zidovima. Danas je ona kao i Mickey Mouse dio pop-kulture. Basdekis se u ovom performansu ne povodi za tradicijom iako na ekstravagantan način spaja ručni rad sa svojim tijelom. Tijelo, odnosno njegova granica s onim vanjskim, onim ne-ja, postaje podloga za sliku koja živi na i u njoj što je doslovna predodžba naše slikama zagađene i manipulirane zbilje. Basdekis prodire u kožu ali ostaje na samoj površini, zavaravajući na taj način naš strah od ulaženja u tijelo, prodiranja i otvaranja koje označava potiranje identiteta pa čak i smrt. No, prikaz na stopalu je samo privremenog karaktera. Evangelia Basdekis nosi svoj vez dok konci ne olabave.