Seljačka buna 1573. - borba za stare pravice

Izložbom „Seljačka buna 1573. borba za stare pravice“ provjeravamo nakon 445 godina zašto je kmetska krv prolivena?

„Karv, ta slana kmetska,
stubičanska karv,
ta čarna, čerlena,
vonjhava gosta karv,
zakaj curi ta gluha, masna, slepa,
strahotno mlačna karv?
Kmična, gliboka, čemerna, kam, zakaj kaple kri?“
 



Izložba je realizirana u suradnji s Muzejom seljačke bune i Turističkom zajednicom područja Donje Stubice i Gornje Stubice.

Muzej seljačkih buna. Gornja Stubica. 2018.
http://www.msb.mhz.hr/

Turistička zajednica područja Donja Stubica i Gornja Stubica. 2018.
http://www.donjastubica.hr/turisticka-zajednica.html

Gupčev kraj. Turistička zajednica područja Donja Stubica i Gornja Stubica. 2018.
http://www.gupcev-kraj.hr/


Seljačka buna 1573. godine bila je pobuna protiv nepodnošljivih uvjeta života zavisnih seljaka. Buna je izbila na imanju Franje Tahija, zahvativši Hrvatsko zagorje i jedan dio Slovenije, a utjecala je na niz seljačkih buna na našim prostorima tijekom nekoliko idućih stoljeća. Po svom programu bila je najzrelija buna seljaka u hrvatskoj i slovenskoj povijesti radi ukidanja političke vlasti plemstva i svih feudalnih nameta. U 16. stoljeću pogoršava se položaj seljaka zbog povećanja naturalnih davanja i njihova potiskivanja iz trgovine poljoprivrednim proizvodima. Plemstvo, na koje se u borbi protiv Turaka oslanjala kraljevska vlast, uživalo je razne pogodnosti i sva politička prava. Obespravljeno seljaštvo snosilo je sve porezne terete, državi i crkvi, te posebno teške urbarijalne namete vlasteli, a bilo je najviše izloženo pustošenju i pljački Turaka.

Osim kmetova, buna je zahvatila i nekadašnje plemićke općine - plemiće srozane na položaj kmetova. Povod buni bio je brutalan vlastelin Franjo Tahi, koji je kupovinom postao vlasnik Štatenberga kod Ptuja i dijela vlastelinstva Susedgrada i Donje Stubice. On je nastojao proširiti svoje vlasništvo na štetu suvlasnika, porodice Hoenning i Gregorijanaca, koji su zbog toga poveli protiv njega oružanu borbu (između 1565. i 1572. ) i u nju umiješali i svoje kmetove. Tahi je nakon toga zaveo još veći teror i iznuđivanja. Kmetovi su tri puta podnijeli tužbe žaleći se kralju na Tahija. Ne naišavši na razumijevanje kod vladara, kmetovi su organizirali oružani otpor.

Sredinom godine 1572. na stubičkom vlastelinstvu seljaci su osnovali tajni Seljački pobunjenički savez i pripremali ustanak u Hrvatskom zagorju, Posavini, Štajerskoj i Kranjskoj. Vrhovno vodstvo i ujedno vrhovni pobunjenički sud činili su Ambroz Matija Gubec zvani beg, Ivan Pasanec i Ivan Mogaić. Vojno zapovjedništvo povjereno je Iliji Gregoriću, vrhovnom kapetanu, iskusnom ratniku Vojne krajine. Uz njega je izabrano još 11 kapetana koji su predvodili seljake sa svojih sudčija (više sela). Težak položaj kmetova i u susjednim krajevima, omogućio je da se borba protiv Tahija pretvori u ustanak protiv vlastelina općenito.
Pod geslom „za stare pravice“ buna je pokrenuta za ukidanje ograničenja trgovine seljaka, za slobodnu trgovinu i otvaranje puteva, vraćanje s naturalne na novčanu rentu i minimalnu tlaku, kakva je bila uobičajena od 13. do 15. stoljeća.


PLAN BITKE

U prvom naletu ovladati Donjom Stubicom, Susedgradom, Brdovcem i Cesargradom, naoružati se, i potom proširiti bunu na čitavo Zagorje, područje Mokrica, Samobora, Okića i Jastrebarskog. Dogovoreno je da se sa slovenske strane buni pridruže seljaci s područja Kostanjevice, Krškog i Novog Mesta. Očekivalo se da će žumberački uskoci prijeći na stranu seljaka i da će se ujediniti s jugozapadnom okićkom grupom ustanika. Glavnina zagorskih pobunjenika trebala je ostati u centralnom dijelu oko Donje Stubice, širiti ustanak u ostale krajeve te braniti žarište pobune od vlastele i mogućih upada Turaka. U drugoj etapi pobune sve tri skupine trebale su udariti na Zagreb radi ukidanja postojećih nameta i formiranja seljačko-carske vlasti.
 
Još u ljeto 1572. kmetovi su zauzeli Susedgrad, Donju Stubicu, Legrad, protjerali su Tahijevu porodicu, a krajem te iste godine osvojili su Štatenberg.
Vidjevši u pokretu kmetova ugrožavanje vlastitih interesa, hrvatski je sabor 18.siječnja 1573. proglasio pobunjenike veleizdajnicima.
Vodstvo pobunjenika odgovorilo je pozivom na opću narodnu pobunu. Ustanak je počeo 29. siječnja 1573. kod Cesargrada. Odmah su im se pridružili ustanički odredi iz Susedgrada i Stubice te ubrzo slovenski kmetovi s bizeljskog vlastelinstva.

Ustaničku vojsku kod Donje Stubice predvodio je na sjever prema Krapini Matija Gubec. Istodobno su počele vojne operacije Gregorićeve i Pasančeve vojske. 29. / 30. siječnja ustanak se proširio na desnu obalu Save : Mokrice, Samobor, Okić i Jastrebarsko kao i na konjščinsko i medvedgradsko vlastelinsto. 29. siječnja do 2. veljače Gupčeva vojska dolazi do područja Zaboka, Krapine i Lobora, a seljačkom savezu prišli su i konjščinski kmetovi. 1. veljače pobunili su se kmetovi na Tahijevom vlastelinstvu Kunšperk u Štajerskoj. 2. veljače započeo je Gregorićev pohod na slovenske zemlje. Kod Cesargrada je prešao Sutlu gdje su mu se pridružili slovenski seljaci.

3. veljače Gregorić s 2600 pobunjenika napada Brežice i s tamošnjim stanovnicima sklapa sporazum, a građani Krškog predaju mu skele za prijelaz Save.
Iz Videma šalje pismo žumberačkim uskocima pozivajući ih da se pridruže seljačkoj vojsci. Prema planu, Gregorić dijeli vojsku te 5. veljače 2000 vojnika pod zapovjedništvom Nikole Kupinića prelazi Savu gdje su mu se pridružili kmetovi s mnogih vlastelinstava. Gregorić je sa 600 pobunjenika nastavio lijevom obalom Save. Vojska se neprekidno povećavala pristupanjem slovenskih seljaka. Usporedo s pobunama koje su bile vezane s napredovanjem ustaničke vojske, izbili su na više mjesta u Sloveniji samostalni seljački ustanci. Seljačka se buna za samo dva, tri dana nakon izbijanja proširila na vlastelinstva između Save i Kupe.
4. veljače se oko Jastrebarskog  i Okića koncentrirala velika grupa ustanika, 4000 do 5000, koja je namjeravala napasti uskoke i metlički kraj. Te su ustanike predvodili plemići iz Draganića. Na njih je neočekivano iz Turopolja udarila jaka feudalna vojska.Južno od Save ustali su seljaci susedgradskh općina Stupnik i Novaki.

Buna je prvo buknula poput eksplozije na desetak vlastelinstava, a zatim su je ustaničke vojske u nekoliko idućih dana proširile na zapad, sjever i jug. Istodobno izbijanje ustanka na više punktova omogućilo je organizirano djelovanje ustaničkih vojski i stvaranje mreže ustaničkih odreda.
 
Buna je u prvom tjednu zahvatila golemo područje u Hrvatskoj, Štajerskoj i Kranjskoj. Seljaci su se pobunili na 50-60 vlastelinstava i plemićkih posjeda.
U Hrvatskoj je obuhvatila područje Varaždinske i Zagrebačke županije s tendencijom daljnjeg širenja. Početak bune i njezin silovit zamah iznenadio je feudalne vlasti koje prva dva, tri dana nisu imale pregled događaja. No, nakon preklinjanja vlastelina za hitnu pomoć, već su nakon tri dana poduzete mjere za suzbijanje bune.

Kranjski staleži objavili su opću mobilizaciju plemstva, nadvojvoda Karlo traži opremanje 600 strijelaca. Vlastelini šalju barunu Thurnu nekoliko puta novac kojim on plaća uskoke i vojnike. Svojom odlučnošću i organiziranošću, a uz financijsku pomoć plemstva, kapetan barun Josip Jošt Thurn odigrao je posebnu ulogu u gušenju bune. Već 5. veljače s 500 vojnika i uskoka zauzima Krško. Poginulo je ili se utopilo u Savi oko 300 seljaka. Nakon toga je Kupinićev odred od 2000 ustanika bio potpuno raspršen.

Istog dana i Štajerske su vlasti proglasile mobilizaciju plemstva i novačenje strijelaca (oko 1500) iz Slovenske krajine poslano je 150 uskoka i graničara, a car Maksimilijan poslao je između 400 i 500 naoružanih slugu. Thurnova je pobjeda presjekla ostvarivanje ustaničkih planova. Zaustavljeno je njihovo napredovanje prema Novom Mestu i otklonjena opasnost od prodora na Žumberak te pokopane nade ustaničkih vođa da će im se priključiti žumberački uskoci.

Pripreme za gušenje bune u Hrvatskoj započele su dva, tri dana nakon njezina izbijanja. 2. veljače ban Drašković daje naredbu za okupljanje staleške vojske pod zapovjednišvom podbana Gašpara Alapića. U Zagrebu se okupilo 5000 konjanika i pješaka kojima se tijekom napredovanja prema ustanicima u Zagorju priključilo i nešto carskih graničara. 6. veljače odlučujući udarac ustanicima između Save i Kupe zadao je u bitki kod Kerestinca podban Alapić porazivši glavnu ustaničku vojsku. Od 2000 ustanika koji su u sukobu sudjelovali, poginulo ih je 400 do 500.

Konjanici knezova Zrinskih porazili su pobunjene seljake i sitne plemiće kod Draganića i Jastrebarskog ostavljajući opljačkana i popaljena sela. 8. veljače u bitki kod Kunšperka raspršen je Gregorićev odred. Istoga dana krenulo je pod Alapićevim zapovjedništvom 5000 konjanika i pješaka prema Hrvatskom zagorju. Ustanci su se tada povukli iz ostalih dijelova toga kraja u predio oko Donje Stubice gdje se pod Gupčevim zapovjedništvom okupilo oko 6000 ustanika. Seljačka se vojska pripremila za bitku kod Stubičkih Toplica.


BITKA KOD STUBICE
 
9. veljače odigrala se odlučujuća bitka. Seljaci su pružili snažan otpor, premda su bili bez konjice i daleko slabije naoružani i obučeni za borbu. U četverosatnoj borbi pobijedili su plemići zahvaljujući konjanicima i boljem naoružanju. Time je velika seljačka buna ugušena. Seljaci su u drugoj etapi bune u četiri bitke doživjeli četiri krupna poraza - kod Krškog, Kerestinca, Bistrice na Sutli (Šentrupert) i kod Stubičkih Toplica. Prema izvorima i procjenama u buni je sudjelovalo oko 12 000-16 000 ustanika. U bitkama je poginulo 4000 do 5000 seljaka.

Međutim, broj seljaka koji su sudjelovali u buntovničkim gibanjima i nemirima bio je nekoliko puta veći od ustanika koji su se borili u seljačkim vojskama. Hrvatski i slovenski feudalci proveli su nakon gušenja bune krvavi teror i, kako je priznao ban Drašković, „podban Alapić ne prestaje kažnjavati seljake ognjem i mačem kao izdajice ... jadni seljaci plaćaju za sve ... nisu pošteđene ni žene ni djeca, ni kuće, ni sela. Pustoši se i pali kako ne bi radili ni Turci ...“

Nakon bitke kod Stubičkih Toplica, u Zagreb je otpravljeno više uhvaćenih vođa i kapetana među kojima i „seljački kralj“ Gubec. U Hrvatskoj su mnogi ustanici bili uhićeni i osuđeni na vlastelinstvima. Ilija Gregorić je kao carski zarobljenik otpremljen u Beč, gdje je ostao više od godinu dana. Nakon suđenja poslan je u Hrvatsku i pogubljen. Biskup i ban Drašković zatražio je 11. veljače 1573. od kralja Maksimilijana dozvolu da se Gubec-beg javno okruni usijanom željeznom krunom. Drašković nije čekao kraljevo odobrenje. 

15. veljače 1573. Matija Gubec je nakon mučenja i ponižavanja okrunjen užarenom krunom i pogubljen.

Seljačka buna iz 1573. godine inspirirala je mnoge autore da daju svoj filmski, scenski, glazbeni ili likovni zamišljaj toga događaja. Šenoa je smatrao da književnost ima zadatak nacionalno i socijalno posvijestiti publiku pa se u povijesnom romanu Seljačka buna iz 1875. nastojao što vjernije držati povijesnih činjenica: "Povijesti nijesam se iznevjerio. Nije mi toga ni trebalo. Sve su osobe u toj knjizi – pa i zadnji sluga – historične, svi užasni prizori, sva zlodjela krvnika su istnita... Sve sam ih prikazao, jer je morao biti silovitoj posljedici i silovit povod ... Čitalac, vješt povijesti, znat će ionako da sam se do najtanje malice držao historije." (Živančević, 1983.) Okarakteriziran je "kao jedan od najboljih romana XIX. st., koji se najviše oslanjao na povijesne izvore i znatno pridonio popularizaciji toga događaja, prekinuvši u hrvatskoj historiografiji i književnosti navadu dominantnoga bavljenja plemstvom..."(Šunjić, 2015.) 

Dramom Matija Gubec, kralj seljački iz 1859. Mirko Bogović: "želi upozoriti ... poslije ukinuća kmetstva (1848) u Hrvatskoj ... na ostatke kmetstva u svome vremenu: nejednakost staleža, loše ekonomsko stanje seljaka, nepismenost, ovisnost o bogatijima ..."  Od 1878. do 1941. na hrvatskim daskama prikazana je četrdeset i osam puta. Istoimenu povijesnu dramu u pet prizora o hrvatskoj seljačkoj buni 1573. objavio je autorski dvojac M. Vučić i J. Pohor na kajkavskom i slovenskom jeziku godine 1938. gdje Gubec na jednom mjestu govori o motivima za bunu:" Braćo, tukli se bumo če bu treba i naša bu borba hudo teška, ali pravična. Tukli se bumo za sebe, za naše žene i ščeri i za našu decu. Če nas pak potučeju našoj deci bumo ostavili teštament koji bu zapečaćen z našom krvi.  Denes krv nas mužov ne košta puno, ali vre dojde vreme kad bu ona skupa, skupša od sakeg zla i najdražeg kamenja..."(Vučić, Pohor, 1938.)

Narodni pjesnik Mijo Stuparić godine 1923. opjevao je glavnog junaka bune u epskom osmercu Dramu Matija Gubec 1963. objavljuje Ante Visković. Publika je dobro primila komad zato što je seljački vođa hrabro vodio svoje sljedbenike, a Viskovićev Matija imao veoma razvijeni osjećaj za slobodu. U drami u dva čina Anno Domini 1573. (praizvedena 1973.) groteskno izobličenje povijesnoga svijeta autor pojačava ispreplitanjem hrvatskoga književnoga, kajkavskoga i njemačkoga jezika, pod krinkom povijesne drame o seljačkoj buni dramatizirajući hrvatsku političku situaciju sedamdestih godina. Balade Petrice Kerempuha Miroslava Krleže prvi put objavljene su u Ljubljani 1936. godine (jer se autor bojao hrvatske cenzure te je to njegovo najmanje dorađivano djelo) vrhunac su njegova pjesničkog stvaralaštva. U Baladama na temelju kajkavskog dijalekta stvara svoj vlastiti jezični idiom.“

S obzirom na to da je u Baladama riječ o ljudskoj patnji, stradanju, stalnoj ugroženosti, socijalnoj inferiornosti potlačenih, a ključni protagonist djela je upravo anonimni pučki kolektiv, te da je riječ o hrvatskome povijesnom udesu kroz stoljeća, takvom strukturom balade zatomljen je svaki providan sentimentalni odnos, i autora i recipijenta Balada, te je omogućeno da osobna autorova pjesnička istina o svijetu bude iskazana maksimalnim intenzitetom originalne poetske izražajnosti.“( Krležijana) Mnogi su se pjesnici okušali i bili više ili manje uspješni u svojim pjesmotvorima na temu seljačke bune od Augusta Šenoe (povjestica Prokleta klijet), Jurja Kapića i Nikole Buconjića spjevani u duhu usmene lirike te kajkavska kronika Pavleka Miškine, do ostvaraja Vladimira Nazora, Ivana Gorana Kovačića, Slavka Mihalića, Ivice Jembriha i drugih.


Literatura:
 
August Šenoa / Ankica Šunjić // Hrvatski biografski leksikon. http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=11894 (2018-01-30)
Balade Petrice Kerempuha / Miroslav Krleža. - V Ljubljani : pri Akademski založbi, 1936. - 172 str. : ilustr.
Balade Petrice Kerempuha / Jo. S. // Krležijana. http://krlezijana.lzmk.hr/clanak.aspx?id=218 (2018-01-30)
Hrvatska književnost 19. i 20. stoljeća / Miroslav Šicel. - 2. nadopunjeno i prošireno izd.. - Zagreb : Školska knjiga, 1997. - 303 str.
Kerempuhovo ishodište : geneza "Balada Petrice Kerempuha" Miroslava Krleže / Mladen Kuzmanović. - Rijeka : Izdavački centar Rijeka, 1985. - 119 str. ; 22 cm. - (Biblioteka Dometi. Nova serija ; knj.43) (Biblioteka Dometi. Velika edicija)
Str. 113-116: Kuzmanovićevo viđenje "Balada" / Stanko Lasić. - Bibliografija: str. 103-111.
Klaić, N, Historijska pozadina Šenoine pripovijetke i  romana. // Croatica, 13, (1982), str. 8–105.
Matija Gubec : drama u pet prizora o hrvatskoj seljačkoj buni 1573. : (sa rječnikom kajkavskih i slovenskih riječi) / M. Vučić i Jože Pohor. - Zagreb : Kultura, 1938. - 24 str.
Matija Gubec : drama u 5 činova / Ante Visković. - Zagreb : Progres, 1974. - 61 str. : slika autora ; 22 cm
Str. 57-60: Umjesto pogovora / Đ. M. [Đuro Mihaljčić]. - Str. 61. Bilješka o piscu.
Matija Gubec, kralj seljački / Mirko Bogović ; priredio Đuro Puhovski. - Zagreb : Prosvjetni sabor Hrvatske, 1971. - 131 list ; 27 cm. - (Dramska djela / Prosvjetni sabor Hrvatske ; 1) Str. 1-3: Predgovor / Borislav Mrkšić.
Matija Gubec : pjesma o seljačkoj buni god. 1573. / spjevao Mijo Stuparić. - Zagreb : Radićeva Slavenska knjižara, 1923. - 32 str.
Matija Gubec ili Seljačka buna : vesela igra u jednom činu / Alberto Weber i Hermina Berkić. - Sisak : Tisak i naklada knjižare S. Jünkera, 1907. - 67 str.
Matija Gubec : igrokaz u 4 slike / Mara Matočec. - [Korija?] : [Ogranak Seljačke sloge?], [1936?]. - 13 str.
MATIJA Gubec : mali zbornik o Hrvatskoj seljačkoj buni god. 1573. / uredio Ante Martinović ; [crteže izradio Krsto Hegedušić]. - Zagreb : Seljačka sloga, [1947]. - 64 str.
Mirko Bogović / Jakša Ravlić. Str. 213-227. // Članci ; Grobničko polje ; Teuta / Dimitrija Demeter. Članci ; Pjesme ; Šilo za ognjilo ; Matija Gubec / Mirko Bogović ; [crteži Ratko Janjić]. - Zagreb : Matica hrvatska : Zora, 1968. - 469 str., [2] lista sa slikama autora : ilustr. ; 21 cm. - (Pet stoljeća hrvatske književnosti ; knj. 31)
Str. 7-21: Dimitrija Demeter / Jakša Ravlić. - Str. 213-[227]: Mirko Bogović / Jakša Ravlić. - Str. 23-25: Bibliografija / Jakša Ravlić. - Str. 229-[231]: Bibliografija / Jakša Ravlić.
Nezakonite kćeri Ilirije : hrvatska književnost i ideologija u 19. i 20. stoljeću / Natka Badurina ; [izrada kazala Snježana Klopotan]. - Zagreb : Centar za ženske studije, 2009. - 311 str. Bilješka o autorici: str. 311. - Bibliografija: str. 272-292.
Osmišljavanja : (studije i eseji) / Miroslav Šicel. - Osijek : Izdavački centar Revija Radničkog sveučilišta "Božidar Maslarić", 1987. - 230 str.
PJESME o hrvatsko-slovenskim seljačkim bunama / <priredili Brane Grabeljšek ... et al. ; pogovor napisali Brane Grabeljšek i Miroslav Vaupotić ; pjesme slovenskih pjesnika preveli Božidar B. Bagola ... et al.>. - Zagreb <etc.> : Spektar <etc.>, 1974. - 282 str. ; 21 cm. - (Knjižnica "Matija Gubec")
Str. 277-282: Seljačke bune pjesnički iskazane / Brane Grabeljšek, Miroslav Vaupotić.
Povijest hrvatske književnosti : od Baščanske ploče do danas / Slobodan Prosperov Novak. - Zagreb : Golden marketing, 2003. - XI, 723 strStr. [717]: Bilješka o autoru. - Bibliografija: str. [701]-716.
RADOVI (Sveučilište u Zagrebu, Institut za hrvatsku povijest)
Radovi / Sveučilište u Zagrebu, Institut za hrvatsku povijest ; [glavni i odgovorni urednik Ivan Kampuš]. - Zagreb : Sveučilište u Zagrebu, Institut za hrvatsku povijest, 1971-1986. - ; 24 cm
Učestalost se mijenja. - Urednik se mijenja. - Od 1976,[br.]8 nakladnik: Sveučilište u Zagrebu, Centar za povijesne znanosti, Institut za hrvatsku povijest. - Od 1977,[br.]10 nakladnik: Sveučilište u Zagrebu, Centar za povijesne znanosti, Odjel za hrvatsku povijest. - Sažeci na više stranih jezika. - Bibliografske bilješke uz tekst. - Izlazi godišnje.
26400474124 U povodu 400. godišnjice hrvatsko-slovenske seljačke bune : [znanstveni skup održan od 6. do 10. veljače 1973, Stubičke Toplice]. - Zagreb : Sveučilište u Zagrebu, Institut za hrvatsku povijest. - 279 str., [5] višestruko presavijenih listova s tablama : note ; 24 cm
Bibliografske bilješke uz tekst. - Sažeci na više stranih jezika.
Schneider, M. Odraz  Seljačke  bune  1573. godine u likovnoj umjetnosti. // Radovi Instituta za hrvatsku povijest, 5, (1973)str. 271–286.
Seljačka buna Augusta Šenoe / Milorad Živančević. - Beograd : Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, 1983. - 110 str. ; 20 cm. - (Biblioteka Portret književnog dela ; kolo 2, 9). - Bibliografija: str. 101.
Seljačka buna / August Šenoa. - Zagreb : Mosta, 2002. - 320 str. : slika autora ; 21 cm. - (Pisci za mlade ; knj. br. 36)
Str. 5-17: Predgovor / Josip Laća. - Bibliografija: str. 17-18.
Suvremenost baštine / Ivo Frangeš. - Zagreb : "August Cesarec", 1992. - 390 str.
Šicel, M. Tema seljačke bune u hrvatskoj književnosti 19. Stoljeća. // Radovi Instituta za hrvatsku povijest, 5, (1973),str. 215–226.
Županović, L. Odjek  seljačke  bune  1573.  u  glazbi. // Radovi Instituta  za  hrvatsku povijest. 5, (1973), str.287–307.