Školski sastavak: U spomen na Vukovar
Prošlo je već 25 godina od kraja surovih dana za Republiku Hrvatsku, ali bol je još urezana u ljudskim srcima. Ljudi ne cijene dovoljno to što su hrvatski branitelji učinili za nas. Nezahvalni su. Neki i ne znaju što se dogodilo i kad se dogodilo. Svi samo brinu o svojim obvezama te su im jedine želje vlastita slava i novac.
Takvu Hrvatsku nisu branitelji branili.
Branili su ljude koji se već u rano jutro penju u Gornji grad na svetu misu.
Branili su ljude koji daju svoj život za stado.
Branili su ljude koji pomažu bez potrebe za slavom.
Branili su ljude koji love ribe na Dunavu.
Branili su Hrvate.
Danas, uz zaštićenu floru i faunu, postoje i zaštićeni Hrvati. Jer današnja mladež nije naučila što je život. Život ih mazi, a oni misle da im je teško.
Ne znaju oni što znači bol!
Bol znači biti protjeran iz vlastitog doma.
Bol znači izgubiti nekoga koga voliš.
Ali, ne gubim nadu. Postoje još Hrvati koji zaslužuju tako se nazivati.
Svake godine u studenome u Zagrebu se pale lampinjoni po cijeloj Vukovarskoj ulici. U Hrvatskoj je neradnim danom proglašen Dan pada Vukovara. Ljudi se povlače u svoje domove i u tišini odaju zahvalnost gradu Vukovaru.
Po meni, grad Vukovar nije nikada pao. Bio je samo razrušen. Ali grad Vukovar ne čine zgrade, nego Vukovarci, najponosniji Hrvati.
Stjepan Vrbanek, 8. b, Osnovna škola Horvati, prof. Maja Jurić-Kavelj