Slaven Miličević: Muka (Pasionska baština)
Misterij Kristove muke i Uskrsnuća, sa svim pripadajućim simboličkim značenjima, te vezanim događanjima, jedan je od najintrigantnijih motiva u kojem sakralna umjetnost, neovisno o mediju, stalno iznova pronalazi svoju potvrdu i mogućnost konstantne nadogradnje i profilacije. Bilo da se radi o ostvarenjima namijenjenima crkvenim prostorima, ili autonomnim djelima, umjetnici nastavljaju afirmaciju dugotrajne tradicije, poglavito one figurativne, koja ih zadužuje iznimnom odgovornošću.
Akademski kipar Slaven Miličević dosljedno odgovara na ovaj izazov tradicije oblikovanjem skulptura religijske predilekcije. Pojedina rese crkvene prostore, a pojedini, koji spadaju u spomeničku plastiku, komemoriraju crkvene vjerodostojnike, poput nadbiskupa Josipa Stadlera ili pape Ivana Pavla II.
Djela kojima se pak predstavlja u sklopu manifestacije Pasionske baštine svjedoče autorovu fascinaciju spomenutim tematskim okvirom, unutar kojega nalazi zalog potvrde vještine oblikovanja, kao i mogućnosti suptilnoga ishođenja vlastitog pogleda. Odabrani reljefi i jedna skulptura na jezgrovit način pripovijedaju trenutke koji su prethodili i slijedili nakon Uskrsnuća, kao i samo Uskrsnuće, kao vrhunac Novoga zavjeta, i kršćanskoga vjerovanja uopće.
Realističkom i koncentriranom gestom Miličević gradi kompozicije koje se ne iscrpljuju u izlišnim atributivnim elementima i nijansama naracije.
Tematski niz otpočinje raspelom, nastavlja se scenom 12. postaje križnoga puta – Isus umire na križu, potom prikazom večere u Emausu, i konačno – samim Uskrsnućem. Upravo u toj sceni kipar rastače svoj, do tada koncizan, rukopis u titravu, bogatu agitiranu površinu koja idealno korespondira sa senzacijom dematerijalizacije i prelaska, odnosno transcendencije u onostrano. U kontekstu cjeline ciklusa Slaven Miličević korespondira s dugim nizom prethodnika, te potvrđuje nužnost neprekidnoga vraćanja ishodištima sakralne inspiracije.
Barbara Vujanović
Slaven Miličević rođen je 17. listopada 1966. godine u Gradačcu. Školu primjenjenih umjetnosti završio je 1985. godine u Sarajevu. Diplomirao je na ALU u Zagrebu kiparstvo u klasi profesora Šime Vulasa 1993. godine. Od 1993. član je HADLU-a i djeluje kao samostalni umjetnik. Njegovo je likovno djelovanje usmjereno na samostalne javne skulpture od kojih se ističu u posljednje 4 godine: Spomenik nadbiskupu Stadleru (Zagreb), Reljef Pieta (Osijek), Crkva hrvatskih mučenika u Udbini - spomenik Ivanu Pavlu ll, Skulptura Ličanke (Sv. Rok), Vukovar, reljefi na mostu, Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije: Spomen ploča Vladimiru Prelogu te Skulptura Vile Velebita (Sv. Rok).
Akademski kipar Slaven Miličević dosljedno odgovara na ovaj izazov tradicije oblikovanjem skulptura religijske predilekcije. Pojedina rese crkvene prostore, a pojedini, koji spadaju u spomeničku plastiku, komemoriraju crkvene vjerodostojnike, poput nadbiskupa Josipa Stadlera ili pape Ivana Pavla II.
Djela kojima se pak predstavlja u sklopu manifestacije Pasionske baštine svjedoče autorovu fascinaciju spomenutim tematskim okvirom, unutar kojega nalazi zalog potvrde vještine oblikovanja, kao i mogućnosti suptilnoga ishođenja vlastitog pogleda. Odabrani reljefi i jedna skulptura na jezgrovit način pripovijedaju trenutke koji su prethodili i slijedili nakon Uskrsnuća, kao i samo Uskrsnuće, kao vrhunac Novoga zavjeta, i kršćanskoga vjerovanja uopće.
Realističkom i koncentriranom gestom Miličević gradi kompozicije koje se ne iscrpljuju u izlišnim atributivnim elementima i nijansama naracije.
Tematski niz otpočinje raspelom, nastavlja se scenom 12. postaje križnoga puta – Isus umire na križu, potom prikazom večere u Emausu, i konačno – samim Uskrsnućem. Upravo u toj sceni kipar rastače svoj, do tada koncizan, rukopis u titravu, bogatu agitiranu površinu koja idealno korespondira sa senzacijom dematerijalizacije i prelaska, odnosno transcendencije u onostrano. U kontekstu cjeline ciklusa Slaven Miličević korespondira s dugim nizom prethodnika, te potvrđuje nužnost neprekidnoga vraćanja ishodištima sakralne inspiracije.
Barbara Vujanović
Slaven Miličević rođen je 17. listopada 1966. godine u Gradačcu. Školu primjenjenih umjetnosti završio je 1985. godine u Sarajevu. Diplomirao je na ALU u Zagrebu kiparstvo u klasi profesora Šime Vulasa 1993. godine. Od 1993. član je HADLU-a i djeluje kao samostalni umjetnik. Njegovo je likovno djelovanje usmjereno na samostalne javne skulpture od kojih se ističu u posljednje 4 godine: Spomenik nadbiskupu Stadleru (Zagreb), Reljef Pieta (Osijek), Crkva hrvatskih mučenika u Udbini - spomenik Ivanu Pavlu ll, Skulptura Ličanke (Sv. Rok), Vukovar, reljefi na mostu, Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije: Spomen ploča Vladimiru Prelogu te Skulptura Vile Velebita (Sv. Rok).