Slika, poezija i ples

Otvorenje likovne izložbe, recital poezije i ples u Knjižnici Knežija. Već tradicionalni susret pjesnika, slikara i plesnih umjetnika još su jedan prilog harmoniji umjetnosti. Izloženi su likovni radovi umjetnica koje, osim likovnog talenta, povezuje aktivna mirovina, Knežija kao sadašnje, prošlo ili buduće prebivalište, dugogodišnji humanitarni rad te ljubav prema umjetnosti riječi i plesu. Mnoge slikarice čije su slike izložene ujedno su i pjesnikinje. Likovni radovi Antine Krkić, Dubravke Mijatović, Ane Narandžić, Olge Mičke, Marije Tokić, Irene Sare Mraz, Matije Maše Vekić, Katarine Knezović, Jacqueline Bat, Blanke Salkić, Dore Čulo, Danijele Furjan i Mile Trivić te pjesništvo nekolicine njih potvrđuju da je mirovina vrijeme u kojemu na red dolazi posvemašnja okrenutost umjetnosti i raspirivanje životnim okolnostima prigušenih kreativnih plamičaka. Na tom su tragu i osebujne plesne izvedbe Spomenke Pajić i Davorka Čehulića, koji će svojim plesom donijeti svoju interpretaciju izloženih slika i poezije.
Najbolja poruka njihova druženja i stvaralaštva u trećoj dobi bio bi naslov knjige Willa Gompertza „Misli kao umjetnik... i živi sretnije, kreativnije i produktivnije”.
Događanje je u sklopu projekta 65+

Iz eseja Književnost i ples Marije Pavković
Određenje i književnosti i plesa veže se uz umjetnost jer je osobitost koju prepoznajemo u književnim djelima i plesnim izvedbama teško opisati, odrediti i imenovati izvan okvirnog shvaćanja književnosti i plesa kao umjetnosti. I u jednom i u drugom krije se duhovna djelatnost u kojoj moć izražavanja i oblikovanja dovodi do stvaranja tvorevine osobitog smisla i vrijednosti. I plesači i književnici koriste se maštom i oblikovanjem, stvaraju novu zbilju koja na svoj način daje ljudskom životu novu smislenu dimenziju, stvaraju nove, moguće svjetove i obogaćuju iskustva novim spoznajama. Književno djelo kao i pojedina plesna izvedba, svojevrsni je znak. I jedna i druga vrsta umjetnosti mogu biti u službi odgoja i obrazovanja kao i razonode. I jedna i druga umjetnost podrazumijevaju stvaralaštvo koje nema samom sebi nadređene svrhe. Mogu se odrediti i kao osobite vrste spoznaje jer nose životne poruke koje su na osobit način prenesene. Vrlo važnu ulogu imaju publika i čitatelji jer se između njih i izvođača i književnika ostvaruje svojevrsna komunikacija koja mora biti uzajamna. Književnost se služi jezikom, ples pokretom. Književno djelo dobiva smisao zajedno s književnim tekstom i kontekstom, služi se jezikom na osobit način kao što se ples služi pokretom na osobit način. Istinsko razumijevanje plesne koreografije i književnog djela pobuđuje osjećaje, izaziva razmišljanje, redovno djeluje poput svojevrsnog otkrića nečega novog. Riječi u književnosti, pokreti u plesu, oblikuju novu zbilju.