ŠOA: Uzroci. Posljedice. Sjećanja.

U Slobodnom pristupu Knjižnice Božidara Adžije postavljena je izložba Šoa: Uzroci. Posljedice. Sjećanja u povodu 80. godišnjice oslobođenja logora Auschwitz-Birkenau.

Šoa ili holokaust označava sustavni državni progon i ubojstva Židova koji je provodila nacistička Njemačka i njeni suradnici između 1933. i 1945. godine.

Uz Židove, meta su bile i druge etničke, vjerske i političke skupine ljudi - Romi, Poljaci, sovjetski ratni zarobljenici, Jehovini svjedoci, osobe s invaliditetom, osobe homoseksualne orijentacije, politički disidenti i mnogi drugi.

Izraz „holokaust“ prevodi se kao „prinošenje žrtve paljenjem“ što se može poistovjetiti s mučeništvom ili žrtvovanjem, dok su masovna ubojstva Židova bila posljedica genocida. Zbog toga se u izraelskoj kulturi koristi riječ „šoa“, što označava „katastrofu“ ili „uništenje“.

Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta obilježava se svake godine 27. siječnja na dan kada su 1945. godine sovjetske snage oslobodile logor Auschwitz. Taj dan je postao simbol i svojevrsno upozorenje na destruktivnu moć netrpeljivosti koju podržava država i simbol važnosti otpora autoritarnim režimima.
 
Holokaust nije bio izolirana katastrofa, već vrhunac stoljetne antisemitske ideologije, koju je režim iskoristio da bi političke, društvene i pravne strukture uključio u provođenje genocida. Bio je presudan događaj u svjetskoj povijesti, događaj bez presedana koji je prešao zemljopisne granice i utjecao na sve segmente društava koje je zahvatio i iz temelja osporio ljudske vrijednosti. Posljedice ove tragedije odjeknule su diljem svijeta, utječući na međunarodno pravo, potičući inicijative za zaštitu ljudskih prava te mijenjajući kulturne i moralne krajolike. Opća deklaracija o ljudskim pravima i Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida usvojene su 1948. godine.
Preživjeli su izašli s teretom traume i odgovornošću za očuvanjem sjećanja. Njihova svjedočanstva ključna su kako bi pouke holokausta, upozorenja o krhkosti civilizacije i zloćudnim posljedicama dehumanizirajućih ideologija, ostale dio zajedničke svijesti.
Holokaust, s kulminacijom zločina počinjenih u Auschwitzu, predstavlja jedan od najrazornijih primjera ljudske okrutnosti.

Pa ipak, usred užasa, postoje nebrojene priče o otpornosti, otporu i odlučnosti preživjelih da svjedoče o istini. Istražujući put koji je doveo do stvaranja Auschwitza i prikazujući trajne posljedice genocida, ova izložba poziva posjetitelje da promisle o krhkosti civilizacije kada se dopusti prevladavanje straha i predrasuda, opasnostima nekontrolirane mržnje i odgovornosti svake generacije da štiti ljudsko dostojanstvo.

U doba kada se govor mržnje i ekstremističke ideologije i dalje pojavljuju, svjedočanstva preživjelih i povijesni zapisi o holokaustu snažno podsjećaju na sposobnost čovječanstva za okrutnost, ali i za suosjećanje.

Važno je prisjetiti se onih koji su stradali i odati im počast kako se takvi zločini ne bi nikad više ponovili.

Tolerancija, svetost ljudskog života i važnost istupanja protiv nepravde ne smiju se zaboraviti.

Više o ovoj temi u katalogu Knjižnica grada Zagreba možete pronaći na poveznici. 
 
Izvori:

1. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih. Preporuke za podučavanje i učenje o holokaustu. 
2. Auschwitz-Birkenau Memorial and Museum. 
3. Holocaust Encyclopedia. United States Holocaust Memorial Museum. 
4. Yad Vashem: The World Holocaust Remembrance Center.