Poezija je često sastavni dio glazbenih djela, a glazba pjesničkih. Izložba „Stih u glazbi – glazba u stihu“ istražuje taj živahan međuodnos, toliko tipičan za modernu, ali i suvremenu glazbu i književnost. Potkraj 19. stoljeća u europskoj se književnosti događaju velike promjene. Početak modernih tendencija u pjesništvu vezan je uz Francusku. Charles Baudelaire, koji kao novost donosi subjektivnost i melankoliju te pomno analizira vlastitu osobnost u stihu. Njegova zbirka Cvjetovi zla, iz 1857. perfekcionističko je djelo dugotrajno brušeno u svakom stihu, a teme sežu od mračnih, očajnih potresnih osjećaja do nostalgije i nježnosti. On je svojevrsna premosnica između parnasovaca u kojih je vladala koncepcija „umjetnosti radi umjetnosti“ i simbolista. „Simbolistička ,čista poezija’ prvi je dosljedan pokušaj da se stvori umjetnički jezik u kojemu bi svaka pojedina riječ imala toliku slikovnu i afektivnu moć da bi već i manje-više nesuvisli zbir takvih riječi imao nenadomjestivu estetsku vrijednost. U tom smislu treba shvatiti izreku Mallarméovu po kojoj i najznačajnije misli nikoga neće učiniti pjesnikom, jer: stihovi se ne stvaraju mislima nego riječima!

Ono što simbolisti gube žrtvujući logički smisao, to im obilato nadoknađuju čari koje nalaze u muzičkim ljepotama jezika, u zvonkom skladu glasova što će ih pjesnik znati postići odgovarajućim raspoređivanjem i podešavanjem riječi. Raspored glasova (napose samoglasnika), osebujnost rime i obilje ritmičkih značajeva – sve to povezuje jezične znakove u cjelinu koja šarenilo slikâ obogaćuje izražajnom zvukovnošću. Nije ni potrebno da se takvi tekstovi ,shvaćaju'; dovoljno je da se predamo njihovu čarobnu djelovanju. Ta i sami pjesnici povjeravaju se pri pisanju samo svom zvukovnom osjećaju i asocijacijama koje propuštaju hiru slučaja: nakon prvog stiha ili prve rečenice još ne moraju znati kamo će ih riječi odvesti. Bilo bi ipak pogrešno smatrati da je pjesništvo puko igranje riječima, razonoda dokonih esteta. Naprotiv, u cijeloj ćemo povijesti književnosti teško naći pjesnike koji bi s tolikom odgovornošću i disciplinom pristupili oblikovanju svojih djela .“¹ 

De la musique avant toute chose (Glazba prije svega) kaže Paul Verlaine. Zaboravi realno jer je gnusno, pjevao je Mallarmé. Predaj se umjetnosti i samo njoj bez oklijevanja, potpuno, mislio je Valerij Brjusov. Kako su težili spojiti poeziju i glazbu, simbolisti su oslobodili stih i stvorili nove izražajne i ritmičke oblike kao što je pjesma u prozi, verse libre i verlaineovsku strofu s nejednakim brojem slogova. Za Mallarméovo Faunovo popodne Claude Debussy sklada poznati Preludé. Nasljedovatelji simbolističkih tendencija kod nas su Antun Gustav Matoš i Tin Ujević. Prijelaz stoljeća je od pjesnika zahtijevao težnju što većem formalnom savršenstvu te da budu slobodni u umjetničkom stvaranju. Presudna je za Matoša bila glazba: od djetinjstva kad je bio čelist, kasnije glazbeni publicist – muzikalnost je pretočio u vlastite stihove. Napisao je stotinu pjesama, od kojih je do danas uglazbljeno dvadeset i osam, jedna od najpoznatijih je Utjeha kose.
 

Glazbenu tankoćutnost pokazao je i Dragutin Tadijanović složivši već 1921. na početku spisateljske karijere elegičnu melodiju za pjesmu Sjećanje. Kaštelan ističe njegov sklad u zvuku i metafori. Bila je sreća u tome što je pjesnik za svoga života čuo mnoge uglazbljene pjesme, njih oko četrdeset i pet.² „Od zvijezda je glazba satkala odijelo…“ kaže Ujević u Koncertima u rukama, II.
 

On u svojim djelima spominje više od trideset i četiri glazbala, osvrće se na šezdeset i osam muzičara raznorodne vremenske, profesionalne i nacionalne pripadnosti, čime pokazuje svoju enciklopedijsku širinu. Po mišljenju Vlatka Pavletića on je bio senzibilni liričar i glazbeni virtuoz na polifonom instrumentu hrvatskog jezika. Ne postoji ni jedno njegovo djelo bez glazbene komponente (npr. pjesme Notturno, Glasanje vjetra u noći, Koncerti u rukama). Iz zbirke Kolajna najviše je uglazbljenih pjesama, njih 11, od kojih Notturno čak 8 puta!
 

Pjesme mnogih hrvatskih pjesnika uglazbljene su: D. Cesarića, I. G. Kovačića, M. Krleže, G. Krkleca, Z. Baloga, I. Slamniga, V. Parun, E. Kiševića, M. Dizdara M. P. Miškine itd.
 

U SAD-u se krajem četrdesetih godina javila Beat generacija – neformalni pokret pisaca i umjetnika nastao iz druženja nekolicine istomišljenika u New Yorku.³ Godine. 1957. u San Franciscu su se počele održavati književne jazz večeri. U jazz klubu The Cellar pjesnici Kenneth Rexroth i Lawrence Ferlinghetti govorili su svoju poeziju u pratnji The Cellar Jazz Quinteta. Prateći uživo beat pjesnike i jazz glazbenici su jednako pronašli dodatni izazov u prilagođavanju glasu i emocionalnom nastupu pjesnika koji govori svoju poeziju. Prema riječima saksofonista Lippincotta: „Svirajući na našim instrumentima mi se trudimo jednako emocionalno odgovoriti na značenje riječi pojedine pjesme ali, samim time, i na njezin zadani ritam…“⁴ Najpoznatiji su: Jack Kerouac, William S. Burroughs, Allen Ginsberg, Gregory Corso, Lawrence Ferlinghetti, Gary Snyder, Michael McClure.
 

Poznate rock grupe iz šezdesetih: The Soft Machine, Iron Butterfly, Velvet Underground, Oblivion Express itd., ne samo što svoja imena izravno duguju mašti Williama S. Burroughsa nego je i njihov glazbeni smjer bio pod utjecajem njegovih mračnih vizija budućnosti. Michael McClure izvršio je duboki pjesnički utjecaj na Jima Morrisona i nakon što je napisao pjesmu „Mercedes Benz“  svjetsku popularnost postigla je u izvedbi Janis Joplin.⁵
 

Bob Dylan, Joan Baez, Paul McCartney, John Lennon, Tom Waits, David Bowie, Patti Smith, Leonard Cohen; Jerry Garcia, Airto Moreira i Flora Porim, Al Di Meola; Chic Corea, Joe Farrell, Herbie Hancock, John McLaughlin, Branford Marsalis, David Murray, Ornette Coleman, Wayne Shorter itd., samo su neka od svjetski poznatih imena rock i jazz glazbe koja su u djelima pisaca Beat generacije pronašla obilnu građu za vlastita nadahnuća.⁶



___________________

^{1   Žmegač, V. Književni susreti i književni protusvjetovi // Uvod u književnost : teorija, metodologija / [uredili] Zdenko Škreb, Ante Stamać. 5. poboljšano izd. Zagreb : Nakladni zavod Globus, 1998. Str. 512-513.
2   Županović, Lovro. Hrvatski pisci između riječi i tona. 2. izd. Zagreb : Matica hrvatska, 2001. Str. 261.
3   Šindolić, Vojo. Jazz Beat : o utjecaju jazza na djela Beat generacije i obratno. Rijeka : Ex libris, 2017. Str 1.
4   Isto. Str. 31.
5   Isto. Str. 15.
6   Isto. Str. 15.}