Stihotron - Ana Jurišić
Stihotron je prijestolje stiha, odnosno središnje izložbeno mjesto u Knjižnici Sesvete, tj. u Republici stiha (koja je svečano proglašena 20. travnja 2017. na 10. Sesvetskom pjesničkom maratonu), na kojemu se smjenjuju stihovi najznačajnijih suvremenih hrvatskih pjesnika.
Sto četrdeset peta predsjedateljica Republike stiha
od 3. do 21. siječnja 2024. godine
suvremena je hrvatska pjesnikinja Ana Jurišić.
Izložbu možete pogledati i u digitalnom obliku!
Ana Jurišić diplomirala je filozofiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radila je u medijima, nevladinom sektoru i obrazovnom sustavu baveći se područjem građanskog odgoja, promicanjem kritičkog mišljenja i kulture dijaloga. Harikla je njezina prva zbirka poezije.
Moje babe
Moje dvije babe smrt nije nimalo promijenila.
Jedna u sandalama na punu petu, isfenirana, pere
Stubišta, mete podove radnji, mašta o kraljevskoj
Obitelji, odjeći, manirima,
Ta moja baba iz sirotišta, iz Gimnazije na Sušaku
S trojicom braće poginulim u partizanima i dvjema
Izgubljenim sestrama,
Ona živi u veš-kuhinjama, s djetetom, bez muža,
Obilježena, s ogrlicom od koralja, crvenim
Ružem i umjetnim zubima.
Druga sriče velika slova u Glasu Koncila, drži krunicu
Među prljavim prstima, skriva hranu, bodulica,
Udana, udovičena, zapečaćena,
S dvije tanke ukosnice ispod crne
Marame, ona spava u podne u hladu pored kuće
Na stepenicama,
Sanja mlađeg brata u Australiji, brani kuću i
Vrtal, zaliva u predvečerje, vadi mladi krumpir što će
Sutra prodati na pijaci.
Projekt je sufinanciran sredstvima Grada Zagreba.
Ana Jurišić diplomirala je filozofiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radila je u medijima, nevladinom sektoru i obrazovnom sustavu baveći se područjem građanskog odgoja, promicanjem kritičkog mišljenja i kulture dijaloga. Harikla je njezina prva zbirka poezije.
Moje babe
Moje dvije babe smrt nije nimalo promijenila.
Jedna u sandalama na punu petu, isfenirana, pere
Stubišta, mete podove radnji, mašta o kraljevskoj
Obitelji, odjeći, manirima,
Ta moja baba iz sirotišta, iz Gimnazije na Sušaku
S trojicom braće poginulim u partizanima i dvjema
Izgubljenim sestrama,
Ona živi u veš-kuhinjama, s djetetom, bez muža,
Obilježena, s ogrlicom od koralja, crvenim
Ružem i umjetnim zubima.
Druga sriče velika slova u Glasu Koncila, drži krunicu
Među prljavim prstima, skriva hranu, bodulica,
Udana, udovičena, zapečaćena,
S dvije tanke ukosnice ispod crne
Marame, ona spava u podne u hladu pored kuće
Na stepenicama,
Sanja mlađeg brata u Australiji, brani kuću i
Vrtal, zaliva u predvečerje, vadi mladi krumpir što će
Sutra prodati na pijaci.
Projekt je sufinanciran sredstvima Grada Zagreba.