Stihotron - Ante Žužul Marinović
Slobodna Dalmacija
Stihotron je prijestolje stiha, odnosno središnje izložbeno mjesto u Knjižnici Sesvete, tj. u Republici stiha (koja je svečano proglašena 20. travnja 2017. na 10. Sesvetskom pjesničkom maratonu), na kojemu se smjenjuju stihovi najznačajnijih suvremenih hrvatskih pjesnika.
Devedeset treći predsjedatelj Republike stiha
od 23. studenog do 7. prosinca 2020. godine
je suvremeni hrvatski pjesnik Ante Žužul Marinović.
Ante Žužul Marinović, pjesnik, esejist i folklorist, rođen je 8. lipnja 1946. u Grubinama kod Imotskog gdje i danas živi. Osnovnu školu polazio u Krivodolu od 1953. do 1961. Trgovinsku školu 1963. završava u Splitu. Poeziju i eseje objavljivao je u mnogim časopisima i tjednicima. Pjesme su mu prevođene na slovenski, njemački i hebrejski jezik. Pjesme su mu urštene u više antologija i školskih čitanki. Četrdeset i više godina bavio se knjižarstvom. Vodio je knjižaru NZMH u Imotskom. Član DHK postao je 1988. godine. Posjeduje jednu od većih privatnih knjižnica u Hrvatskoj s fondom od preko 6000 naslova i zbirku etnografskih predmeta i antikviteta od kojih su neki stari više od tristo godina.
Njegova poezija crpi na izvorima usmene književnosti. Već prvom zbirkom Zvjezdana smrt izgrađuje prepoznatljivu poetiku koja se tematski, motivski i sadržajno uz usmenu poeziju naslanja i na zavičajni južnodalmatinski, osobito imotski areal. Iako je njegova poezija nastala mimo generacijskih utjecaja, u njoj se vide natruhe srodnih senzibiliteta hrvatskih i inozemnih klasika: Kranjčevića, Vidrića, Ujevića, Šimića, Matoša, Kamova, Kaštelana, Šopa, Miljkovića, Lorke, Heinea, Goethea, Jesenjina i drugih.
I u svojim idućim zbirkama Otvorite škure i Licem zemlje bavi se ontološkim pitanjima smti i egzistencije, kulturološkim problemima oživljavanja arhetipskog i arhijezika kao jezika počela. U svim knjigama propituje i antropološki odnos subjekta i prirode motivima neraskidivosti čovjeka i korijena i mogućnosti jezika kao gradbenog svijeta pjesme, i to na razinama ritma, idiolektičnosti i onomatopejskih učinaka.
Neraskidivi odnos pisanosti i usmenosti nije samo trajna tema njegove poezije nego i folklornih istraživanja. Posebno zanimanje za hrvatsku folklornu kulturu iskazao je u posljednjoj priređenoj knjizi, dvojezičnoj, hrvatskoj-njemačkoj, antologiji usmenih lirskih pjesama iz Imotske krajine u kojoj je donio petnaest do sada neobjavljenih lirskih pjesama.
Bibliografija:
Izložbu možete pogledati i u digitalnom obliku!
JA PASTIR ZVIJEZDA
Ja pastir zvijezda
S rukama podignutim
Pasite treptave moje
Stado nebesko
Eno vidim u torbici
Frulica tajanstvena
Ja pastir ubogi
Ja korak zemaljski
Pasi stado moje
Sve dok zemlja ne preseli na nebo
I sve dok nebo ne preseli na zemlju
I frulica moja utihne
Projekt je sufinanciran sredstvima Grada Zagreba.
Ante Žužul Marinović, pjesnik, esejist i folklorist, rođen je 8. lipnja 1946. u Grubinama kod Imotskog gdje i danas živi. Osnovnu školu polazio u Krivodolu od 1953. do 1961. Trgovinsku školu 1963. završava u Splitu. Poeziju i eseje objavljivao je u mnogim časopisima i tjednicima. Pjesme su mu prevođene na slovenski, njemački i hebrejski jezik. Pjesme su mu urštene u više antologija i školskih čitanki. Četrdeset i više godina bavio se knjižarstvom. Vodio je knjižaru NZMH u Imotskom. Član DHK postao je 1988. godine. Posjeduje jednu od većih privatnih knjižnica u Hrvatskoj s fondom od preko 6000 naslova i zbirku etnografskih predmeta i antikviteta od kojih su neki stari više od tristo godina.
Njegova poezija crpi na izvorima usmene književnosti. Već prvom zbirkom Zvjezdana smrt izgrađuje prepoznatljivu poetiku koja se tematski, motivski i sadržajno uz usmenu poeziju naslanja i na zavičajni južnodalmatinski, osobito imotski areal. Iako je njegova poezija nastala mimo generacijskih utjecaja, u njoj se vide natruhe srodnih senzibiliteta hrvatskih i inozemnih klasika: Kranjčevića, Vidrića, Ujevića, Šimića, Matoša, Kamova, Kaštelana, Šopa, Miljkovića, Lorke, Heinea, Goethea, Jesenjina i drugih.
I u svojim idućim zbirkama Otvorite škure i Licem zemlje bavi se ontološkim pitanjima smti i egzistencije, kulturološkim problemima oživljavanja arhetipskog i arhijezika kao jezika počela. U svim knjigama propituje i antropološki odnos subjekta i prirode motivima neraskidivosti čovjeka i korijena i mogućnosti jezika kao gradbenog svijeta pjesme, i to na razinama ritma, idiolektičnosti i onomatopejskih učinaka.
Neraskidivi odnos pisanosti i usmenosti nije samo trajna tema njegove poezije nego i folklornih istraživanja. Posebno zanimanje za hrvatsku folklornu kulturu iskazao je u posljednjoj priređenoj knjizi, dvojezičnoj, hrvatskoj-njemačkoj, antologiji usmenih lirskih pjesama iz Imotske krajine u kojoj je donio petnaest do sada neobjavljenih lirskih pjesama.
Bibliografija:
- Zvjezdana smrt (pjesme), Zagreb, 1978.
- Otvorite škure (pjesme), Split, 1982.
- Licem zemlje (pjesme) Zagreb, 1986.
- Knjigu piše Ivan Ban, Usmene lirske pjesme iz Imotske krajine, Split, 2007.
- Čuvati na tamnom mjestu, Split, 2019.
Izložbu možete pogledati i u digitalnom obliku!
JA PASTIR ZVIJEZDA
Ja pastir zvijezda
S rukama podignutim
Pasite treptave moje
Stado nebesko
Eno vidim u torbici
Frulica tajanstvena
Ja pastir ubogi
Ja korak zemaljski
Pasi stado moje
Sve dok zemlja ne preseli na nebo
I sve dok nebo ne preseli na zemlju
I frulica moja utihne
Projekt je sufinanciran sredstvima Grada Zagreba.