Stihotron - Boris Vrga
Stihotron je prijestolje stiha, odnosno središnje izložbeno mjesto u Knjižnici Sesvete, tj. u Republici stiha (koja je svečano proglašena 20. travnja na 10. Sesvetskom pjesničkom maratonu), na kojemu se smjenjuju stihovi najznačajnijih suvremenih hrvatskih pjesnika.Sto osmi predsjedatelj Republike stiha
od 30. kolovoza do 13. rujna 2021. godine
je suvremeni hrvatski pjesnik Boris Vrga.
Izložbu možete pogledati i u digitalnom obliku.
Boris Vrga rođen je u Mrzljakima kraj Karlovca 1953. godine. Završio je gimnaziju u Petrinji i Medicinski fakultet u Zagrebu te specijalizirao pulmologiju.
Autor je knjige književnih i likovnih studija, ogleda i portreta Svjetlom po rubu (2016.) te dvadesetak likovnih monografija i monografskih studija: Gašpar Bolković Pik (2000.), Ivan Antolčić - Posavski Antej (2001.), Stoljeća petrinjske likovnosti (2002.), Milan Steiner (2004.), Sisački likovni vijek (2006.), Izložba slika i skulptura prvoupisanih studenata Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu 1907. (2007.), Vilim Muha (2008.), Marijan Glavnik (2008.), Lovro Findrik (2009.), Mladen Pejaković (suautor, 2009.), Tuberkuloza i likovnost ( 2012.), Ivan Antolčić: Ilustracije (2014.), Đorđe Petrović: Akvareli (2014.), Zemlja (2014.), Petrinjski atelijeri (2015.), Petrinjska keramika (2016.), Trideset godina Galerije Krsto Hegedušić (sa Zvonimirom Martinovićem, 2018.) i Ženska udruga za narodno tkivo i vezivo u Petrinji (2020.)
Nagrađivan je za poeziju, a pjesme su mu uvrštene u petnaestak antologija, panorama i izbora te prevođene na engleski, njemački, slovenski i makedonski jezik. Od 2011. izdaje i uređuje časopis Kupa, a bio je član redakcije časopisa Generacije i Haiku.
Član je Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog P. E. N. centra. Živi i radi u Petrinji.
Do sada je objavio slijedeće knjige pjesama:
Uslovno ogledalo (1979.)
Testament (1982.)
Sezona zmija (1989.)
Ime šume (1990.)
Zagovornik ljeta (haiku, 1991.)
Svlak i kruna (izabrane i neobjavljene pjesme, 2011.)
Biciklisti (2017.)
Limeni pijetao (tanke, 2017.)
Životinjski vrt (2020.)
Proljetno lice
Kao zrak i voda
oživljava bolest.
Nebo sjedi u čamcu
vidra se vrti u viru
nalik na bespolno čudovište
kroz božje oko
gleda me sunce.
S bijelom zmijom u ruci
i sabljom od trnja
šumorom namreškanih trava
i odjećom bez mjere
zašto me prožimlješ strahom
o proljeće?
Ni leptir sit tvojih livada
ni šutljiv monah
sa zvoncem umjesto amajlije
ni lopov koji u glavu krije srebro
ne mogu me naći
i reći mi tko sam
Projekt je sufinanciran sredstvima Grada Zagreba.