Stihotron - Božica Zoko
Stihotron je prijestolje stiha, odnosno središnje izložbeno mjesto u Knjižnici Sesvete, tj. u Republici stiha (koja je svečano proglašena 20. travnja 2017. na 10. Sesvetskom pjesničkom maratonu), na kojemu se smjenjuju stihovi najznačajnijih suvremenih hrvatskih pjesnika.
Osamdeset šesta predsjedateljica Republike stiha
od 18. do 31. kolovoza 2020. godine
je suvremena hrvatska pjesnikinja Božica Zoko
Božica Zoko rođena je u Vinkovcima, 11.kolovoza 1963., osnovnu školu završila u Gradištu, srednju u Županji, diplomirala kroatistiku u Zagrebu. Tri je godine predavala u školi i na toj osnovi zaslužila mirovinu 1998. Objavljuje od osnovne škole, u srednjoj objavila feljton u Vjesniku o pučkom učitelju Mijatu Stojanoviću (ujedno i tema diplomskog), objavljivala tekstove (pjesme, pripovijesti, eseje, kritike) u Oku, Pitanjima, Quorumu, Europskom glasniku, Republici, Književnoj reviji, Riječima, Kolu, Forumu, Hrašću, Godišnjaku Matice hrvatske Vinkovci, Klasju, Glasu koncila, Novoj Istri, Književnoj rijeci, Vijencu i Hrvatskom slovu te u emisijama III. Programa Hrvatske radiotelevizije (Poezija naglas, Dnevnici i pisma, Rječnik, Riječi i riječi…). Uvrštena u nekoliko antologija. Usput prevedena. Sudjelovala uz još jedanaest autora u Quorumovom projektu -Posao dvanaestorice.
Za kritičke tekstove dobila Povelju uspješnosti Julije Benešić (Đakovo 2008.), a za knjigu Crveno more također Povelju uspješnosti na Danima Josipa i Ivana Kozarca (Vinkovci, 2008). Za sonetni vijenac Mir i ljubav snivamo i… - prvu nagradu Hrvatske kulturne zaklade za poeziju 2009. – Dubravko Horvatić. Dobitnica drenovačke nagrade Duhovno hrašće za knjigu Zapisi iza greba.
Bibliografija:
Zbirke pjesama:
Izložbu možete pogledati i u digitalnom obliku.
Čovjek od milijardu i milijardu ljudi
Sunce moje – opet si se izlilo.
Sunce moje, kad ću te opet vidjeti. Kažu da postoje milijarde ljudi. O
Kako bi lijepo bilo utrčati u to mnoštvo, zažagoriti u njem. Ali ne možemo se
Sakriti, otići u ljudstvo – mi smo taj čovjek, taj jedan čovjek od milijardu i
milijardu ljudi. (Sunce moje, koliko Vas ima, kolikogod da vas ima, Vi ste
jedno sunce, koje ne može utrčati među ljude i sakriti se. Od Boga.)
A ako mu to ipak uspije, tom čovjeku od milijarde i milijarde ljudi –
Nitko nesretniji od njega. Jer više nije čovjek nego mnoštvo i hoće natrag i
Samo misli na to kako da se otarasi onih milijardi.
Ali tako se ne postaje čovjek. Taj jedan čovjek koji neprestano boluje
Od nas ljudi, čija je rana neprestano otvorena i nikako da zacijeli da bi
Napokon postao jednim čovjekom. Cijelim čovjekom. Od nas ljudi. Zbog
Nas ljudi. Dok trči sunce, trči. Sunce – Žena.
Više o autorici:
http://www.hnl.org.rs/nova/nasi-kolumnisti/blogger/listings/zoko
https://uki.hr/2019/04/08/ponovljeno-obecanje-bozice-zoko-nova-knjiga-u-izdanju-udruge-katolickih-intelektualaca/
http://dhk.hr/clanovi-drustva/detaljnije/bozica-zoko
Projekt je sufinanciran sredstvima Grada Zagreba.
Božica Zoko rođena je u Vinkovcima, 11.kolovoza 1963., osnovnu školu završila u Gradištu, srednju u Županji, diplomirala kroatistiku u Zagrebu. Tri je godine predavala u školi i na toj osnovi zaslužila mirovinu 1998. Objavljuje od osnovne škole, u srednjoj objavila feljton u Vjesniku o pučkom učitelju Mijatu Stojanoviću (ujedno i tema diplomskog), objavljivala tekstove (pjesme, pripovijesti, eseje, kritike) u Oku, Pitanjima, Quorumu, Europskom glasniku, Republici, Književnoj reviji, Riječima, Kolu, Forumu, Hrašću, Godišnjaku Matice hrvatske Vinkovci, Klasju, Glasu koncila, Novoj Istri, Književnoj rijeci, Vijencu i Hrvatskom slovu te u emisijama III. Programa Hrvatske radiotelevizije (Poezija naglas, Dnevnici i pisma, Rječnik, Riječi i riječi…). Uvrštena u nekoliko antologija. Usput prevedena. Sudjelovala uz još jedanaest autora u Quorumovom projektu -Posao dvanaestorice.
Za kritičke tekstove dobila Povelju uspješnosti Julije Benešić (Đakovo 2008.), a za knjigu Crveno more također Povelju uspješnosti na Danima Josipa i Ivana Kozarca (Vinkovci, 2008). Za sonetni vijenac Mir i ljubav snivamo i… - prvu nagradu Hrvatske kulturne zaklade za poeziju 2009. – Dubravko Horvatić. Dobitnica drenovačke nagrade Duhovno hrašće za knjigu Zapisi iza greba.
Bibliografija:
Zbirke pjesama:
- Trg na kojem stojimo,ruši se (Biblioteka Quorum,1990.),
- Biće iz mraka (Meandar, 2001.),
- Opisivanje kruga (Naklada MD, 2004.),
- Crveno more (Društvo hrvatskih književnika, 2007.),
- Zapisi iza greba (Altagama 2009,);
- Ima vremena (Narodna knjižnica Orebić, 2009.)
- Bolje vas našla! (Udruga građana Hrast, 2013.)
- U snu snova (3000 godina za dar, Zadar, 2015.)
- Prije konačne žetve (Proventus natura, 2015.)
Izložbu možete pogledati i u digitalnom obliku.
Čovjek od milijardu i milijardu ljudi
Sunce moje – opet si se izlilo.
Sunce moje, kad ću te opet vidjeti. Kažu da postoje milijarde ljudi. O
Kako bi lijepo bilo utrčati u to mnoštvo, zažagoriti u njem. Ali ne možemo se
Sakriti, otići u ljudstvo – mi smo taj čovjek, taj jedan čovjek od milijardu i
milijardu ljudi. (Sunce moje, koliko Vas ima, kolikogod da vas ima, Vi ste
jedno sunce, koje ne može utrčati među ljude i sakriti se. Od Boga.)
A ako mu to ipak uspije, tom čovjeku od milijarde i milijarde ljudi –
Nitko nesretniji od njega. Jer više nije čovjek nego mnoštvo i hoće natrag i
Samo misli na to kako da se otarasi onih milijardi.
Ali tako se ne postaje čovjek. Taj jedan čovjek koji neprestano boluje
Od nas ljudi, čija je rana neprestano otvorena i nikako da zacijeli da bi
Napokon postao jednim čovjekom. Cijelim čovjekom. Od nas ljudi. Zbog
Nas ljudi. Dok trči sunce, trči. Sunce – Žena.
Više o autorici:
http://www.hnl.org.rs/nova/nasi-kolumnisti/blogger/listings/zoko
https://uki.hr/2019/04/08/ponovljeno-obecanje-bozice-zoko-nova-knjiga-u-izdanju-udruge-katolickih-intelektualaca/
http://dhk.hr/clanovi-drustva/detaljnije/bozica-zoko
Projekt je sufinanciran sredstvima Grada Zagreba.