Stihotron je prijestolje stiha, odnosno središnje izložbeno mjesto u Knjižnici Sesvete, tj. u Republici stiha (koja je svečano proglašena 20. travnja 2017. na 10. Sesvetskom pjesničkom maratonu), na kojemu  se smjenjuju stihovi najznačajnijih suvremenih hrvatskih pjesnika.

Sto dvanaesti predsjedatelj Republike stiha
od 14. prosinca 2021. do 10. siječnja 2022. godine
je suvremeni hrvatski pjesnik Danijel Dragojević.

Izložbu možete pogledati i u digitalnom obliku.


Danijel Dragojević se rodio 1934. godine u Veloj Luci na otoku Korčuli. Gimnaziju je završio u Dubrovniku, diplomirao povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1958. godine. Poeziju objavljuje od 1956. u splitskom časopisu "Mogućnosti". Dugogodišnji je urednik autorskih emisija na 3. programu Hrvatskoga radija: „Bibilovizor“, „Poezija naglas“, te „Dnevnici i pisma“.
Dobitnik je brojnih domaćih i međunarodnih književnih nagrada, među kojima Goranove nagrade 2005. za knjigu "Žamor", nagrade Vladimir Nazor 1981., Zmajeve nagrade 1981. za knjigu "Razdoblje karbona", nagrade "Branko Miljković" za knjigu "Prirodopis" 1974. godine, i drugih.
Piše poeziju, pjesničku prozu, prozu i eseje. Do sada je objavio dvadesetak knjiga. Živi u Zagrebu.
 
Crtica iz Hrvatske enciklopedije:
„… Dragojević briše granice između eseja i priče, proze i poezije, slobodnoga i vezanog stiha i inaugurira žanrovski hibrid poetskog eseja. U duhu suvremenih poststrukturalističkih filozofskih traganja i ujedinjenjem esejističke faktografije i poetske maštovitosti, Dragojevićeva poezija otvara prostore nove semantičnosti i jedan je od najistaknutijih pjesničkih rukopisa suvremene hrvatske književnosti.“[1]
Bibliografija:

• Kornjača i drugi predjeli (poezija), Matica hrvatska, Split, 1961;
• U tvom stvarnom tijelu (poezija), Naprijed, Zagreb, 1964;
• Svjetiljka i spavač (poezija), Naprijed, Zagreb, 1965;
• Nevrijeme i drugo (poezija), Razlog, Zagreb 1968;
• Bijeli znak cvijeta (poezija), izdanje autora, Zagreb 1969;
• Veronici, Bezlebubu i kucanju na nezvjesna vrata (proza), Matica hrvatska, Zagreb, 1970,
• Bajka o vratima (proza), Zagreb 1972;
• Četvrta životinja (poezija), Naprijed, Zagreb, 1972,
• Prirodopis (poezija), Biblioteka Teka, Zagreb, 1974;
• Izmišljotine (proza), Naprijed, Zagreb 1976,
• Razdoblje karbona (poezija), Cekade, Zagreb 1981;
• Rasuti teret (proza), Nolit, Beograd 1985,
• Zvjezdarnica (poezija), Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb 1994,
• Cvjetni trg (proza), Durieux, Zagreb 1994,
• Hodanje uz prugu (poezija), Matica hrvatska, Zagreb 1997.
• Žamor (poezija), Meandar, Zagreb, 2004 (Goranova nagrada za najbolju knjigu, 2005.) [1][2][3]
• Negdje (poezija), Fraktura, Zagreb 2013.
• Kasno ljeto (poezija), Fraktura, Zagreb 2017.

Pjesma
  
U mojoj pjesmi, što god ja rekao,
netko šuti. Ne znam tko, netko težak.
Kao da je došlo brdo i zaustavilo se.
To bih mogao biti ja, ti, on,
to bi moglo biti bilo što i bilo tko.
Ne čuje, ne vidi, ne vidimo ga. Samo šuti.
I mi tu ne možemo ništa.
Tu nitko ne može ništa.


Projekt je sufinanciran sredstvima Grada Zagreba.