Stihotron - Ernest Fišer
autor
Stihotron je prijestolje stiha, odnosno središnje izložbeno mjesto u Knjižnici Sesvete, tj. u Republici stiha (koja je svečano proglašena 20. travnja 2017. na 10. Sesvetskom pjesničkom maratonu), na kojemu se smjenjuju stihovi najznačajnijih suvremenih hrvatskih pjesnika.
Osamdeset četvrti predsjedatelj Republike stiha
od 21. srpnja do 4. kolovoza 2020. godine
je suvremeni hrvatski pjesnik Ernest Fišer.
Ernest Fišer, pjesnik, književni i likovni kritičar i publicist, rođen je 2. svibnja 1943. u Zagrebu. Osnovnu školu polazio u Maloj Subotici i Čakovcu, a gimnaziju završio u Varaždinu. Na Pedagoškoj akademiji u Čakovcu završio je 1963. studij likovnih umjetnosti i stekao zvanje nastavnika tog predmeta. Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu diplomirao je jugoslavenske književnosti i jezike (danas studij kroatistike) te studij filozofije, a na doktorskom studiju Filozofskog fakulteta u Osijeku potvrdio je magisterij znanosti, te mu je kao doktorandu odobrena tema doktorske disertacije "Književno djelo Zvonka Milkovića".
Kao likovni pedagog radio je u osnovnoj školi u Domašincu (1963-65.), a potom je bio profesionalni novinar u čakovečkom tjedniku Međimurje (1966-1971.) i prvi urednik Radiostanice Čakovec (1969-71.). Djelovao je kao urednik svih izdanja Kulturno-prosvjetnog društva "Zrinski" u Čakovcu (1971-72.), a u razdoblju 1972-79. bio je urednik u Izdavačkom odjelu čakovečkog Tiskarsko-izdavačkog zavoda "Zrinski". U tom poslu priredio je za tisak i svojim predgovorima popratio oko stotinjak knjiga suvremenih hrvatskih pisaca.
U Varaždinu djeluje od 1979. godine, prvo kao arhivski djelatnik u Povijesnom arhivu (1979-82.), potom kao profesionalni urednik uglednoga književnog časopisa Gesta (1982-87.) i direktor Hrvatskog narodnog kazališta (1985-87.). Dužnost ravnatelja Gradske knjižnice i čitaonice "Metel Ožegović" u Varaždinu obnašao je od 1987. do 1991., a od tada pa do svog umirovljenja 2011. godine bio je direktor i glavni urednik najtiražnijega hrvatskog pokrajinskog tjednika Varaždinske vijesti, u kojem se kontinuirano javljao kolumnama, intervjuima, reportažama i drugim novinskim prilozima.
Kao varaždinski gimnazijalac prvom se pjesmom javio 1959. godine u zagrebačkom srednjoškolskom časopisu Polet. Od tada svoje pjesme, književne i likovne kritike, studije i eseje kao i novinske polemike i članke objavljuje u Studentskom listu, Vjesniku, Telegramu, Oku, Hrvatskom slovu i Vijencu, te u časopisima Forum, Kolo, Republika, Život, Gesta i Kaj. Bio je jedan od pokretača izdavanja Međimurskog kalendara (1969.) i Kajkavskog kalendara (1970-72.). Kao glavni urednik Fišer je uređivao i časopis Kaj (1990-93.), a od 2009. godine glavni je urednik Matičinog časopisa za književnost, umjetnost i kulturu Kolo.
Ernest Fišer član je Društva hrvatskih književnika od 1969. godine, a bio je i njegov potpredsjednik u mandatu od 1985. do 1987. Dugogodišnji je član Matice hrvatske, jedan od obnovitelja rada njenih ogranaka u Čakovcu (1989.) i Varaždinu (1990.), a od 1994. je i predsjednik varaždinskog Ogranka Matice hrvatske. Član je Hrvatskoga novinarskog društva od 1970. godine, gdje je u više mandata bio član Središnjeg odbora i predsjednik Županijskog vijeća HND-a Varaždin. Od 1998. redovni je član Družbe "Braća hrvatskog zmaja", a od osnutka (1994.) član Varaždinskoga književnog društva i Ogranka DHK Čakovec-Varaždin.
Za svoj pjesnički rad Fišer je višestruko nagrađivan. Čak četiri književne nagrade osvojio je svojom kajkavskom zbirkom Macbeth na fajruntu: 1) Maslinov vijenac (2014.); 2) Nagradu Fran Galović (2014.); 3) Nagradu Katarina Patačić (2014.); 4) Nagradu HAZU Dragutin Tadijanović (2015.). I za pjesničku zbirku Doba nevremena (Alfa, Zagreb, 2016.) dosad je nagrađen dvjema književnim nagradama - 1. nagradom za poeziju Hrvatskog slova (2015.) i 2. nagradom za poeziju Zaklade "Terra Tolis" (2016.), dok je posljednjom zbirkom pjesama Preludij za anginu pectoris (Tonimir, 2017.) osvojio prestižnu pjesničku nagradu "Tin Ujević" koju dodjeljuje Društvo hrvatskih književnika.
Dobitnik je i dviju profesionalnih novinarskih nagrada – Zlatnog pera i Zlatne kartice (1995.), te medalje Milan Grlović (2003.) za iznimne zasluge za Hrvatsko novinarsko društvo, a nagrađen je i plaketom Ivan Lukačić (1995.) za stručni publicistički rad (za monografiju Varaždinske barokne večeri). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1996.), a za svoj značajan književni, kulturološki i novinarsko-publicistički rad nagrađen je 2003. Nagradom grada Varaždina za životno djelo, uz 60. obljetnicu života.
Bibliografija:
Do sada je Ernest Fišer je objavio 12 samostalnih pjesničkih zbirki: Nagrizeni anđeo (1965.), Drugi silazak (1968.), Ishodišta (1972.), Morje zvun sebe (1978.), Sjeverozapad (1981.), Majstori zebnje (1982.), Otisci (1989.), Varaždinski nocturno (pjesničko-grafička mapa, s grafikama S. Macolića, 1997.), Pohvala tihom slogu (izabrane pjesme, 2003.), Macbeth na fajruntu (sabrane i nove kajkavske pjesme, 1978.-2013.), Doba nevremena (2016.), Preludij za anginu pectoris (2017.) i Trošenje nade (izabrane pjesme, 2019.). Uz nabrojena izdanja, Fišer je i autor prve Antologije hrvatskog dječjeg kajkavskog pjesništva (Zagreb, 1976.), zatim likovne studije Barokni iluzionizam Ivana Rangera (1977.), zbirke književnih rasprava i eseja o hrvatskom poslijeratnom kajkavskom pjesništvu Dekantacija kajkaviana (1981.), te likovne monografije Slavko Stolnik (1985.), glazbene monografije Varaždinske barokne večeri (1995.) i knjige Novinstvo Varaždina (1995.) – tri potonje u suautorstvu, kao i nekoliko publicističkih izdanja.
Kao pjesnik Ernest Fišer zastupljen je u više antologija suvremenoga hrvatskog pjesništva, primjerice u antologiji Slavka Mihalića Novi hrvatski pjesnici (Zagreb, 1968.); u antologiji hrvatskoga duhovnog pjesništva U sjeni transcedencije (Zagreb, 1985.) Nevena Jurice i Božidara Petrača; u antologijama kajkavskoga pjesništva Jože Skoka Ogenj rieči (Zagreb, 1986.) i Rieči sa zviranjka (Zagreb, 1999.); u antologiji hrvatske poezije u prozi Zvonimira Mrkonjića, Hrvoja Pejakovića i Andriane Škunce Naša ljubavnica tlapnja (Zagreb, 1992.); u antologiji suvremene hrvatske ratne lirike A. Stamaća i I.Sanadera U ovom strašnom času (Zagreb, 1992.). Također je zastupljen u hrestomatiji suvremenoga hrvatskog pjesništva Skupljena baština (Zagreb, 1993.) te u antologiji Probrana baština – hrvatsko pjesništvo 20. stoljeća (Zagreb, 2001.) Stijepe Mijovića Kočana, zatim u prvoj varaždinskoj književnoj hrestomatiji Garestinski hortus verbi Jože Skoka (Varaždinske Toplice, 2012.), kao i u nekoliko panoramskih izbora suvremenoga hrvatskog pjesništva na stranim jezicima.
Valja spomenuti da je Ernest Fišer zastupljen u Hrvatskom leksikonu (Zagreb, 1996.), Leksikonu hrvatskih pisaca (Zagreb, 2000.), Hrvatskoj enciklopediji (Zagreb, 2001.), Hrvatskoj književnoj enciklopediji (Zagreb, 2010.), Enciklopediji Matice hrvatske (2015.) i u nekoliko drugih leksikonskih izdanja. Njegove su pjesme prevedene na više stranih jezika (poljski, češki, slovački, engleski, njemački, talijanski, španjolski, mađarski, rumunjski, bugarski i dr.), a neke su mu i uglazbljene, i to kao šansone ili kao koncertne solo popijevke. Uglazbili su ih skladatelji Davor Bobić, Dragutin Novaković Šarli, Lidija Bajuk, Stjepan Mikac, Ivan Mežnarić i dr.
Izložbu možete pogledati i u digitalnom obliku!
PODZEMNI DIV, NA DJELU
Sjećanje na potres, 22. ožujka 2020.
U arhitekturi jutra pomaknuo se opasni kamen,
već zaboravljen, ispod Griča; bijaše to znamen,
probuđeni glas vatrenog zmaja u trbuhu Grada:
uz tutnjavu bijesa tresle su se zgrada po zgrada
A Zagreb tek budio se, iznova u svome smogu,
uz prvu jutarnju kavu, onako na brzinu, s nogu;
kako ni jedno zlo ne dolazi samo - došao je čas
kad i hrabri sustanari drhtali su, očekujući spas
Mišljah da sudnji je dan, pisao je Šenoa nekoć,
o istoj stravi u srcu, čim prošla je paklena noć;
kao da je sam đavo zario nož u našu domovinu
‒ zdvojio je slavni pisac i za duhovnu imovinu
Nakon silnih godina zaborava, stigla je korona,
tad je samoizolacija duša nuđena na sva zvona:
na novopristiglu, nastavljenu zagrebačku muku
podzemni se div, ljut, premjestio s ruke na ruku
Ernest Fišer
O autoru vidi još:
http://dhk.hr/clanovi-drustva/detaljnije/ernest-fiser
https://hr.wikipedia.org/wiki/Ernest_Fišer
http://www.matica.hr/knjige/autor/567/
https://www.nacional.hr/tag/ernest-fiser/
https://www.varazdinske-vijesti.hr/kultura-i-scena/ernest-fiser-na-celu-kulturnog-vijeca-grada-varazdina-31186/
https://www.vecernji.hr/kultura/ernest-fiser-nagrada-tin-ujevic-zbirka-poezija-1182333/galerija-260244?page=1
https://www.vecernji.hr/kultura/jedan-od-predvodnika-kajkavske-stihovne-renesanse-koja-je-kajkavstinu-digla-iznad-tipiziranih-motiva-i-sablona-1325658
https://www.seebiz.eu/trzista/ernest-fiser-dobitnik-nagrade-za-najbolju-kajkavsku-knjigu/101940/
Ernest Fišer, pjesnik, književni i likovni kritičar i publicist, rođen je 2. svibnja 1943. u Zagrebu. Osnovnu školu polazio u Maloj Subotici i Čakovcu, a gimnaziju završio u Varaždinu. Na Pedagoškoj akademiji u Čakovcu završio je 1963. studij likovnih umjetnosti i stekao zvanje nastavnika tog predmeta. Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu diplomirao je jugoslavenske književnosti i jezike (danas studij kroatistike) te studij filozofije, a na doktorskom studiju Filozofskog fakulteta u Osijeku potvrdio je magisterij znanosti, te mu je kao doktorandu odobrena tema doktorske disertacije "Književno djelo Zvonka Milkovića".
Kao likovni pedagog radio je u osnovnoj školi u Domašincu (1963-65.), a potom je bio profesionalni novinar u čakovečkom tjedniku Međimurje (1966-1971.) i prvi urednik Radiostanice Čakovec (1969-71.). Djelovao je kao urednik svih izdanja Kulturno-prosvjetnog društva "Zrinski" u Čakovcu (1971-72.), a u razdoblju 1972-79. bio je urednik u Izdavačkom odjelu čakovečkog Tiskarsko-izdavačkog zavoda "Zrinski". U tom poslu priredio je za tisak i svojim predgovorima popratio oko stotinjak knjiga suvremenih hrvatskih pisaca.
U Varaždinu djeluje od 1979. godine, prvo kao arhivski djelatnik u Povijesnom arhivu (1979-82.), potom kao profesionalni urednik uglednoga književnog časopisa Gesta (1982-87.) i direktor Hrvatskog narodnog kazališta (1985-87.). Dužnost ravnatelja Gradske knjižnice i čitaonice "Metel Ožegović" u Varaždinu obnašao je od 1987. do 1991., a od tada pa do svog umirovljenja 2011. godine bio je direktor i glavni urednik najtiražnijega hrvatskog pokrajinskog tjednika Varaždinske vijesti, u kojem se kontinuirano javljao kolumnama, intervjuima, reportažama i drugim novinskim prilozima.
Kao varaždinski gimnazijalac prvom se pjesmom javio 1959. godine u zagrebačkom srednjoškolskom časopisu Polet. Od tada svoje pjesme, književne i likovne kritike, studije i eseje kao i novinske polemike i članke objavljuje u Studentskom listu, Vjesniku, Telegramu, Oku, Hrvatskom slovu i Vijencu, te u časopisima Forum, Kolo, Republika, Život, Gesta i Kaj. Bio je jedan od pokretača izdavanja Međimurskog kalendara (1969.) i Kajkavskog kalendara (1970-72.). Kao glavni urednik Fišer je uređivao i časopis Kaj (1990-93.), a od 2009. godine glavni je urednik Matičinog časopisa za književnost, umjetnost i kulturu Kolo.
Ernest Fišer član je Društva hrvatskih književnika od 1969. godine, a bio je i njegov potpredsjednik u mandatu od 1985. do 1987. Dugogodišnji je član Matice hrvatske, jedan od obnovitelja rada njenih ogranaka u Čakovcu (1989.) i Varaždinu (1990.), a od 1994. je i predsjednik varaždinskog Ogranka Matice hrvatske. Član je Hrvatskoga novinarskog društva od 1970. godine, gdje je u više mandata bio član Središnjeg odbora i predsjednik Županijskog vijeća HND-a Varaždin. Od 1998. redovni je član Družbe "Braća hrvatskog zmaja", a od osnutka (1994.) član Varaždinskoga književnog društva i Ogranka DHK Čakovec-Varaždin.
Za svoj pjesnički rad Fišer je višestruko nagrađivan. Čak četiri književne nagrade osvojio je svojom kajkavskom zbirkom Macbeth na fajruntu: 1) Maslinov vijenac (2014.); 2) Nagradu Fran Galović (2014.); 3) Nagradu Katarina Patačić (2014.); 4) Nagradu HAZU Dragutin Tadijanović (2015.). I za pjesničku zbirku Doba nevremena (Alfa, Zagreb, 2016.) dosad je nagrađen dvjema književnim nagradama - 1. nagradom za poeziju Hrvatskog slova (2015.) i 2. nagradom za poeziju Zaklade "Terra Tolis" (2016.), dok je posljednjom zbirkom pjesama Preludij za anginu pectoris (Tonimir, 2017.) osvojio prestižnu pjesničku nagradu "Tin Ujević" koju dodjeljuje Društvo hrvatskih književnika.
Dobitnik je i dviju profesionalnih novinarskih nagrada – Zlatnog pera i Zlatne kartice (1995.), te medalje Milan Grlović (2003.) za iznimne zasluge za Hrvatsko novinarsko društvo, a nagrađen je i plaketom Ivan Lukačić (1995.) za stručni publicistički rad (za monografiju Varaždinske barokne večeri). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1996.), a za svoj značajan književni, kulturološki i novinarsko-publicistički rad nagrađen je 2003. Nagradom grada Varaždina za životno djelo, uz 60. obljetnicu života.
Bibliografija:
Do sada je Ernest Fišer je objavio 12 samostalnih pjesničkih zbirki: Nagrizeni anđeo (1965.), Drugi silazak (1968.), Ishodišta (1972.), Morje zvun sebe (1978.), Sjeverozapad (1981.), Majstori zebnje (1982.), Otisci (1989.), Varaždinski nocturno (pjesničko-grafička mapa, s grafikama S. Macolića, 1997.), Pohvala tihom slogu (izabrane pjesme, 2003.), Macbeth na fajruntu (sabrane i nove kajkavske pjesme, 1978.-2013.), Doba nevremena (2016.), Preludij za anginu pectoris (2017.) i Trošenje nade (izabrane pjesme, 2019.). Uz nabrojena izdanja, Fišer je i autor prve Antologije hrvatskog dječjeg kajkavskog pjesništva (Zagreb, 1976.), zatim likovne studije Barokni iluzionizam Ivana Rangera (1977.), zbirke književnih rasprava i eseja o hrvatskom poslijeratnom kajkavskom pjesništvu Dekantacija kajkaviana (1981.), te likovne monografije Slavko Stolnik (1985.), glazbene monografije Varaždinske barokne večeri (1995.) i knjige Novinstvo Varaždina (1995.) – tri potonje u suautorstvu, kao i nekoliko publicističkih izdanja.
Kao pjesnik Ernest Fišer zastupljen je u više antologija suvremenoga hrvatskog pjesništva, primjerice u antologiji Slavka Mihalića Novi hrvatski pjesnici (Zagreb, 1968.); u antologiji hrvatskoga duhovnog pjesništva U sjeni transcedencije (Zagreb, 1985.) Nevena Jurice i Božidara Petrača; u antologijama kajkavskoga pjesništva Jože Skoka Ogenj rieči (Zagreb, 1986.) i Rieči sa zviranjka (Zagreb, 1999.); u antologiji hrvatske poezije u prozi Zvonimira Mrkonjića, Hrvoja Pejakovića i Andriane Škunce Naša ljubavnica tlapnja (Zagreb, 1992.); u antologiji suvremene hrvatske ratne lirike A. Stamaća i I.Sanadera U ovom strašnom času (Zagreb, 1992.). Također je zastupljen u hrestomatiji suvremenoga hrvatskog pjesništva Skupljena baština (Zagreb, 1993.) te u antologiji Probrana baština – hrvatsko pjesništvo 20. stoljeća (Zagreb, 2001.) Stijepe Mijovića Kočana, zatim u prvoj varaždinskoj književnoj hrestomatiji Garestinski hortus verbi Jože Skoka (Varaždinske Toplice, 2012.), kao i u nekoliko panoramskih izbora suvremenoga hrvatskog pjesništva na stranim jezicima.
Valja spomenuti da je Ernest Fišer zastupljen u Hrvatskom leksikonu (Zagreb, 1996.), Leksikonu hrvatskih pisaca (Zagreb, 2000.), Hrvatskoj enciklopediji (Zagreb, 2001.), Hrvatskoj književnoj enciklopediji (Zagreb, 2010.), Enciklopediji Matice hrvatske (2015.) i u nekoliko drugih leksikonskih izdanja. Njegove su pjesme prevedene na više stranih jezika (poljski, češki, slovački, engleski, njemački, talijanski, španjolski, mađarski, rumunjski, bugarski i dr.), a neke su mu i uglazbljene, i to kao šansone ili kao koncertne solo popijevke. Uglazbili su ih skladatelji Davor Bobić, Dragutin Novaković Šarli, Lidija Bajuk, Stjepan Mikac, Ivan Mežnarić i dr.
Izložbu možete pogledati i u digitalnom obliku!
PODZEMNI DIV, NA DJELU
Sjećanje na potres, 22. ožujka 2020.
U arhitekturi jutra pomaknuo se opasni kamen,
već zaboravljen, ispod Griča; bijaše to znamen,
probuđeni glas vatrenog zmaja u trbuhu Grada:
uz tutnjavu bijesa tresle su se zgrada po zgrada
A Zagreb tek budio se, iznova u svome smogu,
uz prvu jutarnju kavu, onako na brzinu, s nogu;
kako ni jedno zlo ne dolazi samo - došao je čas
kad i hrabri sustanari drhtali su, očekujući spas
Mišljah da sudnji je dan, pisao je Šenoa nekoć,
o istoj stravi u srcu, čim prošla je paklena noć;
kao da je sam đavo zario nož u našu domovinu
‒ zdvojio je slavni pisac i za duhovnu imovinu
Nakon silnih godina zaborava, stigla je korona,
tad je samoizolacija duša nuđena na sva zvona:
na novopristiglu, nastavljenu zagrebačku muku
podzemni se div, ljut, premjestio s ruke na ruku
Ernest Fišer
O autoru vidi još:
http://dhk.hr/clanovi-drustva/detaljnije/ernest-fiser
https://hr.wikipedia.org/wiki/Ernest_Fišer
http://www.matica.hr/knjige/autor/567/
https://www.nacional.hr/tag/ernest-fiser/
https://www.varazdinske-vijesti.hr/kultura-i-scena/ernest-fiser-na-celu-kulturnog-vijeca-grada-varazdina-31186/
https://www.vecernji.hr/kultura/ernest-fiser-nagrada-tin-ujevic-zbirka-poezija-1182333/galerija-260244?page=1
https://www.vecernji.hr/kultura/jedan-od-predvodnika-kajkavske-stihovne-renesanse-koja-je-kajkavstinu-digla-iznad-tipiziranih-motiva-i-sablona-1325658
https://www.seebiz.eu/trzista/ernest-fiser-dobitnik-nagrade-za-najbolju-kajkavsku-knjigu/101940/