Stihotron - Goran Čolakhodžić
Stihotron je prijestolje stiha, odnosno središnje izložbeno mjesto u Knjižnici Sesvete, tj. u Republici stiha (koja je svečano proglašena 20. travnja 2017. na 10. Sesvetskom pjesničkom maratonu), na kojemu se smjenjuju stihovi najznačajnijih suvremenih hrvatskih pjesnika.
Šezdeset sedmi predsjedatelj Republike stiha
od 11. do 25. studenog 2019. godine
je suvremeni hrvatski pjesnik Goran Čolakhodžić.
Goran Čolakhodžić rođen je 1990. u Zagrebu. Piše prvenstveno poeziju. Diplomirao anglistiku te rumunjski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Prevodi književnost. Godine 2015. neobjavljeni mu je pjesnički rukopis nagrađen nagradom „Goran za mlade pjesnike“ i objavljen pod naslovom Na kraju taj vrt kao njegova prva zbirka. Godine 2017. za istu je knjigu osvojio nagradu „Mostovi Struge“, koju u međunarodnoj konkurenciji dodjeljuje makedonski festival Struške večeri poezije za najbolji pjesnički debi. Drugu zbirku poezije, Pred gradom su kosci, izdaje 2018. Poeziju objavio u više tiskanih i online časopisa u Hrvatskoj i inozemstvu. Pjesme su mu uključene u više zbornika i panorama i prevođene su na nekoliko europskih jezika. Od 2016. sudionik je europske pjesničke platforme Versopolis.
Izložbu možete pogledati i u digitalnom obliku!
Zreli krajolici
3.
Imaš ramena sazdana za to da se na njih polože ruke,
da te se okrene i uvjeri, uz što manje riječi,
u zahvalnost, tugu, čak i ljubav.
Znam tu frizuru koja se ne mijenja godinama
jer nema potrebe, a i tu haljinu, nekad je bila
nekakva zelenoplava, sada održava dovoljno
veze s mojim djetinjstvom
da još bude željena. Nosiš naušnicu o kojoj ne znam ništa,
jer nikada nisam pitao, a ti nisi pričala. O
mnogo toga nisi pričala, a sada je više u prirodi svega
gledati kako odmičeš u pejzaž,
nego te okrenuti i uvjeriti, uz što manje riječi,
da ima nečeg gorkog, nečeg panično dječjeg,
da nisi dužna sama ići polje u kojem se
sabire večer.*
*Frau vor der untergehenden Sonne (1818.)
Projekt je sufinanciran sredstvima Grada Zagreba.
Goran Čolakhodžić rođen je 1990. u Zagrebu. Piše prvenstveno poeziju. Diplomirao anglistiku te rumunjski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Prevodi književnost. Godine 2015. neobjavljeni mu je pjesnički rukopis nagrađen nagradom „Goran za mlade pjesnike“ i objavljen pod naslovom Na kraju taj vrt kao njegova prva zbirka. Godine 2017. za istu je knjigu osvojio nagradu „Mostovi Struge“, koju u međunarodnoj konkurenciji dodjeljuje makedonski festival Struške večeri poezije za najbolji pjesnički debi. Drugu zbirku poezije, Pred gradom su kosci, izdaje 2018. Poeziju objavio u više tiskanih i online časopisa u Hrvatskoj i inozemstvu. Pjesme su mu uključene u više zbornika i panorama i prevođene su na nekoliko europskih jezika. Od 2016. sudionik je europske pjesničke platforme Versopolis.
Izložbu možete pogledati i u digitalnom obliku!
Zreli krajolici
3.
Imaš ramena sazdana za to da se na njih polože ruke,
da te se okrene i uvjeri, uz što manje riječi,
u zahvalnost, tugu, čak i ljubav.
Znam tu frizuru koja se ne mijenja godinama
jer nema potrebe, a i tu haljinu, nekad je bila
nekakva zelenoplava, sada održava dovoljno
veze s mojim djetinjstvom
da još bude željena. Nosiš naušnicu o kojoj ne znam ništa,
jer nikada nisam pitao, a ti nisi pričala. O
mnogo toga nisi pričala, a sada je više u prirodi svega
gledati kako odmičeš u pejzaž,
nego te okrenuti i uvjeriti, uz što manje riječi,
da ima nečeg gorkog, nečeg panično dječjeg,
da nisi dužna sama ići polje u kojem se
sabire večer.*
*Frau vor der untergehenden Sonne (1818.)
Projekt je sufinanciran sredstvima Grada Zagreba.