Stihotron - Krešimir Bagić
Stihotron je prijestolje stiha, odnosno središnje izložbeno mjesto u Knjižnici Sesvete, tj. u Republici stiha (koja je svečano proglašena 20. travnja na 10. Sesvetskom pjesničkom maratonu),na kojemu se smjenjuju stihovi najznačajnijih suvremenih hrvatskih pjesnika.
Osmi predsjedatelj Republike stiha
od 3. srpnja do 28. srpnja 2017. godine
je suvremeni hrvatski pjesnik Krešimir Bagić.
Krešimir Bagić (Gradište, 1962.),
hrvatski je pjesnik, stilističar i kritičar. Piše poeziju, znanstvene, književnokritičke i esejističke tekstove. Šef je Katedre za stilistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Od 1996. do 1999. godine radio je kao lektor za hrvatski jezik i književnost na Sorboni. Od 2005. do 2009. bio je direktor Zagrebačke slavističke škole.
Bio je član uredništava Studentskog lista i književnog časopisa Quorum, uređivao je emisije Bibliovizor i Rječnik Trećeg programa na Trećem programu Hrvatskoga radija, dvije je godine vodio Sekciju za teoriju književnosti.
Od 1996. do 1999. godine radio je kao lektor za hrvatski jezik i književnost na Sorboni. Od 2005. do 2009. godine vodio je Zagrebačku slavističku školu. Uređivao je biblioteku Palimpsest u nakladničkoj kući Disput.
Bio je voditelj Sekcije za teoriju književnosti, dopisnik Sportskih novosti sa Svjetskog prvenstva u nogometu u Francuskoj.
Urednik je portala Stilistika.org.
Pjesme i znanstveni tekstovi prevođeni su mu na francuski, engleski, njemački, talijanski, nizozemski, češki, ukrajinski, slovenski, švedski, poljski, mađarski, makedonski, litavski, slovački, hindski i druge jezike.
Neka njegova djela u svojoj je antologiji Zywe zradla iz 1996. s hrvatskog na poljski prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska.
Objavio je sljedeće knjige poezije:
Svako je slovo kurva (s B. Gregorićem – nagrada "Goran"), 1988.
Između dva snažna dima, 1989.
Krošnja, 1994.
Bršljan, 1996.
Jezik za svaku udaljenost, 2001.
Le palmier se balance, Pariz, 2003.
U polutami predgrađa, 2006.
Trebalo bi srušiti zidove (nagrada Dobriša Cesarić), 2011.
Plaši li te moja boja, 2013.
Tko baca mrvice kruha dok hoda šumom / Qui sème des miettes de pain en traversant les bois (Rennes, 2016).
(Ivan Babić)
http://kroat.ffzg.unizg.hr/index.php/stilistika1/17-kresimir-bagic
http://www.hrvatskiplus.org/utjeha_kaosa/kresimir_bagic.html
http://www.mvinfo.hr/clanak/kresimir-bagic-trebalo-bi-srusiti-zidove
https://www.vecernji.hr/tag/kresimir-bagic-11973
Bršljan
na zidu zgrade u kojoj stanujem
raste bršljan, penje se
kaže: ja sam tvoja sudbina
dobro mi je poznata ta rečenica
kojom se pošumljuje svijet
a čovjek urotnički prevodi
u tajni raspored
godinama već bježim k njemu
penjem se po drveću i stijenama
pokrivam tlo koričim zidove
u mom koraku biljna je snaga
tragova nema (zemlja netaknuta)
šutke obrastam brijeg po brijeg
nijedan susjed ne shvaća tu
igru nogu među težom i lakoćom
ponekad nepažnjom otkinem bobicu
(otpadne list, ali ne uvene)
bregovi i susjedi počnu se penjati
jedan za drugim, gore i dolje,
dok zrak ne postane neporočno zelen
i čist
iza zida na kojemu raste bršljan,
nijemo plamtim množim se
prevaljujem kilometre
ovdje i tamo
(Krešimir Bagić, Bršljan, 1996.)