Stihotron - Lidija Bajuk

Stihotron je prijestolje stiha, odnosno središnje izložbeno mjesto u Knjižnici Sesvete, tj. u Republici stiha (koja je svečano proglašena 20. travnja na  10. Sesvetskom pjesničkom maratonu),  
na kojemu  se smjenjuju stihovi najznačajnijih suvremenih hrvatskih pjesnika.

Dvadeset prva predsjedateljica Republike stiha
od 22.  siječnja do 05. veljače 2018. godine
je suvremena hrvatska pjesnikinja Lidija Bajuk.
 

Lidija Bajuk je rođena 1965. u Čakovcu i s obitelji živi u Zagrebu.                                     
Diplomirana je učiteljica, knjižničarka, etnologinja i antropologinja te doktorandica hrvatske kulture na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1988. do 1998. radila je kao učiteljica u lopatinečkoj i čakovečkoj osnovnoj školi, a u šk. god. 2006./2007. kao urednica glazbene kulture u Školskoj knjizi. Od 2012. zaposlena je u Institutu za etnologiju i folkloristiku. Članica je Društva hrvatskih književnika, Hrvatskog društva skladatelja, Hrvatskoga etnološkog društva, Matice hrvatske i International Society for Narrative Research. Od 2015. pročelnica je Odjela za etnologiju i arheologiju Matice hrvatske. Povremeno vodi vlastite etnoedukativne radionice za djecu (Istočno od Sunca i zapadno od Mjeseca), tinejdžere (Jako veseli bend) i odrasle (Zlatna grana – mitski motivi u hrvatskoj usmenoj književnosti), sklada i pjeva za film (Transatlantik M. Jurana) i kazalište (Jezičina V. Knezović i B. Glumca, Cezar B. Brezovca, Duga D. Crnojević-Carić). Surađuje s drugim glazbenicima, s ekološkim i humanitarnim udrugama, s kulturnim i obrazovnim institucijama. Potakla je i suorganizirala nekoliko glazbenih etnoprojekata, terenska etnografska istraživanja Pučka pobožnost i predajna etnobaština (Međimurje, Podravina, Hrvatsko zagorje, Kalničko prigorje, Cetinska krajina, Dugi otok, Dubrovačko primorje), e-stranicu Virtualni muzej tradicijske glazbe Međimurja i dvojezičnu e-izložbu O hrvatskoj tradicijskoj glazbi Međimurja i oko nje, dva stručno-znanstvena skupa o nematerijalnoj gornjomeđimurskoj baštini u Štrigovi (2012.) i kajkavskoj u Zagrebu (2012.) te osnivanje Centra nematerijalne kulture Međimurja (2011.). Suautorica je i supotpisnica prijedloga zaštite međimurske popevke kao nematerijalnoga kulturnog dobra RH (2013.) i UNESCO-a (2017.), stručna suradnica na zagrebačkoj Međunarodnoj smotri folklora 2014 o međimurskoj glazbenoj baštini, suorganizatorica Vesta festa – Festivala ženskoga tradicijskog glazbovanja u triljskom Vrpolju. Suscenaristica je etnografskog filma Nagrišpane traverse 2016. Ante Rozića.
 
Izložbu možete pogledati i u digitalnom obliku!
 
Objavila je sedam samostalnih zbirki pjesama (Osmijeh je moja najbolja obrana 1991., Besput 1992., Razgovor s tišinom 1995., Vučica 1999., Sandale na vodi 2000., Pipilotine pjesme 2004., Papirnati brod 2013.), četiri knjige proze (Z mojga srca ružica 1995., Kneja 1999., Kneja, vilinska šuma 2001., Kao ruža, kao zvijer, dragi moj Flaubert 2016.), jednu stručnu knjigu (Matapur – prirodna i kulturna baština Međimurja 2012.), pet udžbenika za glazbenu kulturu te tridesetak stručnih i znanstvenih radova. Objavila je šest etno audio-albuma (Zora-djevojka 1997., Kneja 1999., Tira les 2001., Zipčica 2010., Matapur 2012., Prelja 2014.) te jedan kantautorski (Luna 2005.).
Nagrade:
Višestruko je nagrađivana za književnost (Poznanovec 1989., Goranovo proljeće 1991., Josip Sever i Fran Galović 1999., Krapina 2006.) i glazbu (Famus 1988., Večernjakova ruža 2001., Porin 2006. i 2015., MEF 2010., 19. međunarodni festival Hucula 2011., Franjo Ksaver Kuhač 2014. itd.) te Zlatnom plaketom Grb grada Čakovca (1998.). Svoj je umjetnički i znanstveni rad predstavljala širom Hrvatske, a izvan njezinih granica u Sloveniji, BiH, Srbiji, Makedoniji, Bugarskoj, Mađarskoj, Austriji, Njemačkoj, Italiji, Češkoj, Ukrajini, Francuskoj, Švicarskoj, Španjolskoj, Grčkoj, Nepalu, Tibetu, Kanadi, Kolumbiji, Brazilu, Velikoj Britaniji i Argentini.
 
 
 
 
DRAVSKI KRALJ
 
Mesec z neba v Dravu j’ skočil kak vu škrinju srebrnjak.
Vir drfteči i iskreči vžiže žuhki zrak.
Ispred kalne hiže – viže mumlja vodenjak.
 
Svetlih lasi zvezde steple, kres preskače dravski kralj.
Odvečer bu s zlatnog dreva slatke hruške bral
i v gluboku, na oblaku, Dravu žmehko pal.
 
Iz glubine, vu visine znova bu si sel.
Z suhe grane črne vrane v polnoč bu prevzel,
pak bu v dravske glibe ribe i coprije del.
 
Zvečer tuži, vjutro ruži v cimbal dravski duh.
Kak bleščiju biser, đunđi, ringlini iz vuh!
Kačec-kača luč obrača. Tanca potepuh.
 
(Lidija Bajuk)
 
 
 
  
 
O autorici vidi i sljedeće:
 
https://hr.wikipedia.org/wiki/Lidija_Bajuk
http://www.ief.hr/Znanstvenadjelatnost/Znanstvenici/Asistenti/LidijaBajuk/tabid/437/language/hr-HR/Default.aspx
http://dhk.hr/clanovi-drustva/detaljnije/lidija-bajuk
http://kaportal.rtl.hr/lidija-bajuk-koncert-intervju
http://radio.hrt.hr/ep/lidija-bajuk/99563/
http://www.booksa.hr/kolumne/intervju/mitski-svemir-u-narodnoj-pjesmi